Gordana Maloseja | Tportalova nagrada za najbolji hrvatski roman objavljen u 2015.: Ponosno javljam, svi pročitani

Projurila je godina, evo mene i moje kristalne kugle  :). Ove je godine stiglo 56 romana (prijava) za natječaj. Žirijem ovogodišnjeg natječaja predsjedale je književna kritičarka i publicistica Katarina Luketić, a članovi su prevoditeljica Ursula Burger, kazališni redatelj Ivica Buljan, te urednici i pisci Miroslav Mićanović i Jadranka Pintarić. Od pristiglih radova odabrano je 11 (jedanaest ljudovi moji!) koji su ušli u uži izbor za nagradu. Tvrdoglava sam, to već znate, primila sam se baš „krvavog“ posla. Ponosno javljam, svi pročitani, a žiriju nikako ne bih željela biti u koži. Konkurencija je, da se blago izrazim, oštra do boli. Evo po par riječi o svakom.

Gordana Maloseja | Kristian Novak: Ciganin, ali najljepši

Ciganin, ali najljepši - Kristian Novak - ali najbolji

Davno sam pročitala Črna mati zemla, čim je izašla. Trebalo mi je vremena da počnem normalno disati, nikako opisati što mi je ta knjiga dala, kako me oduševila. Moja već poznata krilatica “izbacila me iz cipela”, ma... to je mlako. Krećem s čitanjem Ciganina kad na koricama naiđem na komentar Tanje Tolić: “...knjiga koja u nama izazove tektonske poremećaje”. To je TO.
Sad treba nastaviti dalje, a mene frkaaaa  👧

Romanom Črna mati zemla, Kristian Novak je letvicu digao nebu pod oblake. Hoće li Ciganin, ali najljepši biti barem upola dobar roman? Budite bez brige, ovo je bomba! Još ne dišem normalno  :), jutros sam završila. Što reći, nemam pojma. Ako je ČMZ izazivala tektonske poremećaje, što s ovim romanom?

Ovo je priča o Međimurju: “...Zemlja oko sela prilično je rahla, kao da oduvijek pomalo propada. U dubini su desetci kilometara rudnika, a više nitko živ ne zna točno kuda idu.

Gordana Maloseja | Ana Đokić: Gordana među vrbama

Teška, mučna i odlična knjiga. Priča s ovog našeg nesretnog "brdovitog Balkana". Priča o mješanim brakovima, o "oficirskoj djeci", o grubim, samoživim, mrzovoljnim muškarcima tiranima, koji mrze i sebe i sve oko sebe pa i svoje supruge i djecu. Razdoblje 1968. - 2005. godina. Priča o teškom i bolnom odrastanju, o ženskoj podčinjenosti u braku, i na kraju o Domovinskom ratu i onom što se događalo neposredno poslije.

Jako me potresla ova knjiga, sve sam to proživjela, što osobno, što kroz živote svojih prijatelja i susjeda. Lupila me u mozak, sjela na srce. Tražim što ću čitati dalje, krenem s jednom - ne, druga - ne... Mislim da mi treba jedan dobar krvavi, mračni triler da "proluftam" mozak od ove knjige :).
Fenomenalna knjiga koju bih trebala sada preporučiti, ali kome? Možda mlađoj generaciji koji ovo razdoblje pamte sasvim drugačije, ili se još nisu niti rodili.
Kao što kažu PiKovci, čitajmo domaće. Čista 5

Gordana Maloseja | Hjalmar Soderberg: Doktor Glas

Evo jednog slatkiša za moje čitoljupce. Helga je prekrasna mlada žena lokalnog ostarjelog svećenika Gregoriusa. Jako je nesretna u tom braku, ne podnosi intimnosti sa suprugom, a i zaljubljena je u drugog. Doktor Glas, koji je pak zaljubljen u Helgu, odlučuje joj pomoći na najdrastičniji način. Daje svećeniku pilulu s cijanidom.

Roman je prvi puta objavljen 1905. godine u Švedskoj i izazvao veliki skandal. Kritičari su doduše hvalili “izbrušen i čist stil” kojim je pisan, ali su bili zgroženi temom. Kroz glavni lik mladog liječnika autor progovara o temama koje su svakako bile sablažnjive za ono doba, npr o abortusu, o eutanaziji... Odličan napeti roman, u svakom trenutku aktualan.

Engleski pisac William Sansom kaže: “po stilu pisanja i iskrenosti mogao bi biti napisan sutra.” Pitam se zar je stvarno moguće da je debelo prošlo stotinu godina od kada je prvi puta objavljen. Evo par citata:

“ Živjeti znači moći odabrati. O, zašto je tako teško odabrati! Moći odabrati znači moći se odreći. O zašto je tako teško odreći se!”

Gordana Maloseja | Mary Kubica: Dobra djevojka

Nestaje mlađa kćer iz ugledne i bogate obitelji čikaškog suca. Djevojka je kidnapirana i nema je nekoliko mjeseci. Priča se vrti oko otete djevojke, njene samozatajne i pokorne mame, hladnog i proračunatog oca, detektiva koji istražuje slučaj i naravno, otmičara. Od početka je jasno da baš ništa nije kako se čini. Mada nam autorica ne skriva da djevojka nije mrtva, do zadnje stranice nije moguće predvidjeti kraj. Teško je ne vezati izraz stockholmski sindrom uz ovu priču, ali nije se promijenio samo odnos između otete djevojke i njenog otmičara, čak je i zanimljivije pratiti kako se u tih nekoliko mjeseci mijenjaju svi ostali tj njihovi međusobni odnosi. A sam kraj – odličan.

Jako mi se svidjelo kako je knjiga pisana. Svako poglavlje je ispričano kroz usta jednog od likova, skačući iz prošlosti u sadašnjost i obrnuto, netko je to usporedio sa slaganjem puzzli. Kad se svi dijelovi uklope, ovo je jedan jako dobar triler. Preporuka

Gordana Maloseja | Zoran Ferić: Na osami blizu mora

Puno likova lokalnih “galebova” i “malomišćanski” djevojaka, otok Rab, ali i Zagreb, Rijeka, Graz, pa čak i Afrika. Puno različitih priča koje prate svaki lik posebno, od puberteta do starosti, bolesti, smrti. Gradi priču na svakom liku posebno, ali na kraju se sve isprepliće i zaokružuje.

Roman pun crnog humora, lijepih i toplih priča, seksa opisanog do detalja na granici da zgade čitatelja, pa opet ljubavi, prijateljstva… Ferić me svaki puta iznenadi kako iz jednog osjećaja prelazi u drugi i sve to isplete u predivo da na kraju, usprkos gađenju na neke rečenice, zaključim da sam pročitala odličnu i prekrasnu knjigu.

Nekoliko citata:

“Borba za održavanje života (Afrika) ovdje je uključivala neusporedivo veći angažman i svakodnevne muke nego na mediteranskim otocima. Tek čovjek dotjeran do svojih krajnjih granica, koji hoda ruku pod ruku sa smrću, može pravilno razumjeti prirodu. I Bog je ovdje jednostavniji.”

Gordana Maloseja | John Williams: Stoner

John Williams: Stoner

Jako mi je teško napisati nešto o ovom, nema sumnje, prekrasnom romanu. Rekla bih da je to priča kako ti splet povijesnih trenutaka, okolnosti u kojima si rođen, loših odluka, inercija u životu i još mnogo okolnosti može upropastiti život. Ali Stoner, a i sam autor kaže, da je u stvari imao prekrasan život. Kada bih se upustila u tumačenje ispao bi cijeli roman od osvrta, pa ću citirati samog autora.

“Za mene je on pravi junak. Mnogi koji su pročitali roman misle da mu je život bio tužan i loš. Ja mislim da mu je život bio jako dobar. Bez imalo dvojbe, bolji no većini ljudi. Radio je ono što je želio raditi, gajio osjećaje prema onome što radi, vjerovao da je posao koji obavlja važan. Svjedočio je vrijednostima koje su važne... ...”

“.... Čovjek nikad ne zna koje će sve rezultate požnjeti ono što radi. Mislim da se sve svodi na ono što sam pokušao izraziti u Stoneru. Važno je nastaviti tradiciju, jer tradicija je civilizacija.”
I još malo citata s korica:

Gordana Maloseja | Terry Hayes: Ja sam Hodočasnik

Triler/krimi priča, knjiga “teška” 704 stranice, sline mi cure :). Konačno se dočepam ove debeljuce, mojoj sreći nema kraja. Već na koricama: “Jedini triler ove godine koji nikako ne smijete propustiti” kaže Guardian. Prvih cca 170 stranica, baš na svakoj razmišljam hoću li odustati od čitanja. Teško pratim tko je tko, što se to događa, tko protiv koga....? Moram ju pročitati, sramim se prijateljice koju sam udavila žicajući da mi posudi. Stiže mi čak i poruka potpore, “nakon 200 stranica postaje bolje”, i stvarno. Priča se zahuktava i postaje tečnija i napeta.

Tema je međunarodni terorizam. Dva su glavna lika koja pratimo i bezbroj sporednih. Hodočasnik (ima puno imena, pravo ne saznajemo) – špijun tajne službe koja odgovara direktno predsjedniku. Kao dijete bio je svjedok ubojstva majke (spominje se samo u par rečenica), posvojen od imućne obitelji, školovan, vrbovan od tajne špijunske službe. Letimično upoznajemo njegovo djetinjstvo, detaljnije rad u tajnoj službi, dosta slučajeva koje je riješio. Drugi lik je Saracen, rođen i odrastao u Saudijskoj Arabiji, doživio tragediju u djetinjstvu koja ga pretvara u teroristu. Postaje velika prijetnja SAD-u, sprema napad opasnim virusom.

Gordana Maloseja | Ivan Vidak: Ugljik na suncu

Opet skrećem pažnju na jednu malu knjižicu od nepunih stotinu stranica, koja mi se jako svidjela. Zbirka od 8 pričica iz sela u Vojvodini koje plijene toplom, domaćom atmosferom, zafrkantskim stilom a posebno, neobičnim jezikom. Naime likovi pričaju čudnom mješavinom ikavice i (barem se meni tako čini) nekog izmišljenog jezika. Selo u kojem su glavni likovi krčmar, svećenik i doktor (baš tim redom), prepuno je neobičnih, vrckavih, lukavih ali i pomalo “pomaknutih” likova. U ovoj zbirci posebno me oduševila priča o svinjokolji i pijanom mesaru. Podsjetila me na davne dane djetinjstva kad se išlo kod bake na selo baš tim poslom, 29.11. – “kolinje”. Čudan se humor provlači kroz priče, pomalo crni, ali nekako benigan, a u svakoj zafrkanciji krije se puno mudrosti. Jedan citat, pa prosudite sami.

Gustafa je ostavila djevojka “prid oltarom” pa je završio godinu dana na psihijatriji. Nakon povratka iz bolnice, a za vrijeme nedjeljne mise razmišlja na sav glas: “Tako su mi, kad bolje razmislim, majka i dada vaspitali. Triba bit dobar! A za koga? Pa, svit nije dobar. Ne kažem... ima i dobri čeljadi, al mene život ne da da se družim s takima. Možda triba bit dobar za Boga... ne znam. Al, rec ti mene – nije baš lako trpit zato što š možda jedanput it u raj, jal? A, onako, ko čovek čoveku – možda su nas i slagali za to ka smo bili dica. Pa ka si dite onda viruješ u sve što ti se kaže. I što si stariji sve se više pitaš: jesu svi ludi, ili si ti jedini “ispo iz čamca?”

Gordana Maloseja | Noah Gordon: Vinogradar

Vrijeme radnje kraj 19 stoljeća, točnije od 1870 pa nadalje. Josep je mlađi sin siromašne obitelji iz Španjolske, malog sela u Kataloniji. Kako je običaj da stariji sin naslijedi sve po ocu, Josep se pokušava ubaciti u vojsku ne bi li si osigurao neku budućnost i tako omogućio da se oženi djevojkom u koju je zaljubljen. Nakon što prolazi neku sumnjivu vojnu obuku, shvaća da je prevaren. Upleten je u atentat na uglednog političara i sad mu kao svjedoku, prijeti smrt. Bježi u Francusku gdje ostaje nekoliko godina radeći u vinogradu kod bogatog vinogradara, koji u njemu prepoznaje vrijednog radnika, zaljubljenika u vinograd i plodnu zemlju. Kad saznaje da mu je preminuo otac, vraća se u svoje selo i počinje njegova životna priča.

Samo jedan citat: “Plijeveći tako na četiri noge, Josep je zabijao prste u toplu, kamenčićima zasijanu crljenicu, osjećajući pod noktima dobrodošlu prljavštinu. Te zemlje. Kako je divno posjedovati je, od suncem ispečene površine, koja plodi biljem, pa sve do dubine do koje želi kopati! I nije važno što ta zemlja ne plodi žitom, nego samo kvasinom. Imati nju znači posjedovati komadić Španjolske, imati komadić svijeta.”

Jako volim Gordona. Pročitala sam sve knjige koje su kod nas prevedene. Njegovi su glavni likovi izrazito pozitivni, topli, vrijedni, željni učiti, a priče teku lagano i ugodno za čitanje. U Vinogradaru glavni lik Josep, pokazuje veliku ljubav prema zemlji, vinogradarstvu, prijateljima, posinku, obitelji... Čini mi se da tako može pisati samo netko tko je i sam takva osoba. Na kraju čitam njegovu zahvalu i nalazim ovu rečenicu: “Ja sam pisac izvanredno bogat rodbinom i prijateljima.” I onda kreće nabrajati cijelu obitelj, 2 kćeri i sina koji su mu pomagali oko knjige, nevjeste, tetke, prijatelje...

“Predivna knjiga – uživajte u njoj uz bocu dobrog vina.” – kaže Bucher, a ja se slažem.