Maja Cvek | Prije svega "Kaj"

Maja Cvek, rođena je 1.5.1950. u Zagrebu, gdje se školovala i gdje i danas živi i stvara. Sklonost pisanoj riječi pokazuje već u osnovnoj školi i tijekom daljnjeg školovanja.

Piše poeziju na standardnom književnom jeziku i  na kajkavskom dijalektu – zagrebački urbani kajkavski i varaždinski idiom.

Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u više od 50 zbornika, u časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Kaj, te u raznim glasilima. Pjesme objavljuje i na Webstil portalu, portalu časopisa Kvaka i na Facebooku, u grupi Moj Zagreb.

Osim raznih nagrada i pohvalnica, dobitnica je Pohvalnice i Priznanja Hrvatskog sabora kulture za pjesništvo na dijalektu kao i za prozu.

Objavila je slijedeće zbirke poezije: Za moju dušu,  2002. Trenuci sjećanja, 2004.,
Osmijesi srca,2005., Zagrebački vez, 2008., Zavuzlane senje,, 2011.

Japekof lampuš Popefke je slagal, verzuše bral, falačece duše v živlenje zetkal. Al lampuš se vgasil, prišel je čas, milostivo pozval je Gospodin: Pridi mi, pridi ti poštenjak, ti vitiznanec, zemalski fakin. Doli več nemaš hižu ni grunt. Fse kaj su šteli to su si vzeli, a ti se nigdar nisi potužil. Si slagal popefke, verzuše bral, i pajdašiji naveke si služil. Zdaj, lampuš se vgasil, živlenju je kraj. Vre cinkuš žalobno zvoni. Pridi mi, pridi, več nemreš nazaj. Pri meni svetlost naveke blešči. Manje poznate riječi: vitiznanec – pjesnik verzuš – stih falačec – komadić bleščati – svijetliti živlenje - život

Tata, Badnja noć je Tata, Badnja noć je, čarolijom blješti, a ja svijeću palim da ti duši svijetli. Neka svijetli, svjetlo nek' joj bude na samotnom putu, neznanom - za ljude. Ali u svom svijetu razigrane mašte, željela bih noćas pored tebe sjesti, sanjariti s tobom, zapletati stih, il' prepirku vječnu povesti o...pjesmi. I znam da bi tada mi  pjesničke duše, radi igre riječi gunđali u paru, a ti bi i opet poslao me  k'vragu i u inat svemu, uzeo gitaru. Al' više te nema. Uz dodire sjete tek sjećanja žive ove Badnje noći. Utihnuo smijeh, prepirke i pjesme. Sada tiho molim u snove mi dođi, tata...