Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Tomislav Marijan Bilosnić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Tomislav Marijan Bilosnić. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 14. rujna 2026.

Tomislav Marijan Bilosnić | Za stolom Petra Šegedina


Sjedim za stolom Petra Šegedina
preda mnom pisaći stroj
još čuva udarce njegovih prstiju -
ta mala siva životinja od željeza
kojoj je godinama povjeravao
ono što nije mogao povjeriti nikom

Lampa je upaljena i ne gasite je
čovjek koji piše uvijek nekoga čeka
premda najčešće ne dolaze
a možda i sebe čeka
onog koji još nije znao
da će mu riječi postati sudbina

Na stolu njegove knjige
i one koje to nisu
Na zidu slike lica godine
sve što je prošlo
ima strašnu naviku ostati

I ovaj zid ostaje i ova soba
i stolica na kojoj sjedim
kao da će se Šegedin svakoga časa vratiti
iako čovjek nikada nije izišao iz sobe
u kojoj je napisao svoju samoću

Negdje iza prozora oleanderi
poznajem njihovu ljepotu:
otrovna je
Takav je i Mediteran
more nam cijeloga života govori
da beskraj postoji a onda nas zatvori
u kuću na kamenu na otoku
uz čempres i zvono
sunce koje nas bez milosti izvodi
pred sebe same

Otoci su okrutni učitelji i brzo nas uče
da nema kamo pobjeći

Šegedin je zato pisao da bi stigao
do mjesta od kojega nema dalje
do čovjeka do njegove krivnje
do straha koji se navečer svlači
i liježe pokraj nas
uz našu malu tvrdoglavu nadu
koju se sramimo priznati
jer smo obrazovani da sumnjamo

A Šegedin je sumnjao u sebe u riječi u povijest
u one koji su govorili u ime svih
najviše u one
koji nikada nisu posumnjali
jer čovjek bez sumnje već je zaključao vrata
iza kojih bi mogla biti istina

Zato je Šegedin pisao protiv zatvorenih vrata
protiv tišine koja se proglaša mudrošću
protiv vremena koje je od čovjeka tražilo
da zaboravi vlastito lice
ali i protiv sebe
jer pisac koji sebe ne dovede pred sud
samo je pisar vlastite taštine

Na ovom stolu za kojim sjedim
Šegedin je ostavio dovoljno svojih poraza
i ja ih ne diram
oni su sigurno ono
što je napisao bez pogreške

Pisaći stroj šuti o svemu
u njegovim slovima još su zarobljeni ljudi
koji bi mogli objasniti
zašto je priznao sve dok još nije znao
što je njegov grijeh

__________________________________________________________

Tomislav Marijan Bilosnić

Orebić, 12. rujna 2026. 


Na slikama: 1. Za stolom Petra Šegedina s njegovom kćerkom, gospođom Marijom Šegedin Ferenc; 2. Sa suprugom Sanjom Knežević;  3. Pisaći stol Petra Šegedina.


ponedjeljak, 31. kolovoza 2026.

Bilosnićeva Molitva svetom Franji u bibliotekama hodočasničkih svetišta

Nakon Rima, Asiza i Leóna, višejezično izdanje pjesničko-duhovnog djela hrvatskog književnika Tomislava Marijana Bilosnića pohranjeno je i u Fatimi

Za nedavnog boravka u Portugalu, u Fatimi, jednom od najpoznatijih marijanskih hodočasničkih središta u svijetu, uz kratko predstavljanje knjige hrvatskog književnika

Tomislava Marijana Bilosnića Molitva svetom Franji, upriličeno u hotelu Santo Amaro, primjerak knjige je pohranjen u hotelsku biblioteku namijenjenu hodočasnicima.

Slika 1. U crkvi sv. Jeronima u Rinu
Slika 2. U crkvi u Leonu
Slika 3. U
svetištu svetog Franje u Asizu
Slika 4. U Fatimi








Time je Bilosnićeva
Molitva svetom Franji nastavila svoj svojevrsni hodočasnički put europskim duhovnim središtima. Primjerci knjige prethodno su pohranjeni u biblioteci Crkve sv. Jeronima u Rimu, potom u Asizu, u svetištu svetoga Franje, rodnom gradu asiškoga sveca kojemu je djelo i posvećeno, kao i u Leónu u Španjolskoj, u biblioteci hodočasničkog hostela Quartier León Jabalquinto, kojim prolaze hodočasnici na putu prema Santiagu de Composteli.

Prisutnost knjige u Rimu, Asizu, Leónu i sada Fatimi daje ovom Bilosnićevu djelu dodatnu simboličku dimenziju. Riječ je o mjestima snažno obilježenima kršćanskom duhovnošću i stoljetnom tradicijom hodočašća, pa tako knjiga, osim svojega književnog i molitvenog sadržaja, ostvaruje i vlastiti put među ljudima različitih jezika, kultura i nacionalnosti.

Bilosnićeva Molitva svetom Franji jedinstven je pjesničko-duhovni projekt objavljen na 25 jezika i pet pisama svijeta, čime je ova pjesnička molitva ostvarila iznimno širok međunarodni odjek. Višejezičnost izdanja ujedno odgovara univerzalnosti poruke svetoga Franje Asiškoga, utemeljene na miru, bratstvu među ljudima, skromnosti, ljubavi prema čovjeku i svemu stvorenome.

Posebno priznanje ovom književno-duhovnom projektu stiglo je i iz Vatikana. Papa Franjo u poruci od 25. travnja 2022. godine zahvalio je Tomislavu Marijanu Bilosniću na zbirci pjesama Molitva svetom Franji. Papinska zahvala, zajedno s Apostolskim blagoslovom, dostavljena je poštom na autorovu kućnu adresu u Zemuniku Donjem.

nedjelja, 23. kolovoza 2026.

Održana 17. Multimedijalna manifestacija „Odisej pod murvom“


 Zemunik, Galerija Sveta Katarina Aleksandrijska, Bilosnića dvori

ZADAR / BENKOVAC / ZEMUNIK DONJI, 20. – 22. kolovoza 2026. – Sedamnaesta multimedijalna manifestacija „Odisej pod murvom“, koju je utemeljio i vodi književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić, održana je od 20. do 22. kolovoza na više lokacija u Zadarskoj županiji – u Zadru, Zemuniku Donjem, Podgrađu i Benkovcu. Tijekom tri dana manifestacija je povezala književnost, likovnu i fotografsku umjetnost, povijest, znanost, glazbu i istraživanje zavičajne baštine, s posebnim naglaskom na glagoljašku, srednjovjekovnu i antičku baštinu Ravnih kotara te očuvanje kulturne memorije zadarskoga prostora.

Glagoljska ploča,
Podgrađe, Aserija

Prvoga dana, u četvrtak, 20. kolovoza, program je bio posvećen hrvatskoj glagoljaškoj baštini Ravnih kotara i dvjema značajnim obljetnicama – 600 godina glagoljske ploče iz Podgrađa i 300 godina glagoljske ploče na kući Rapani u Zemuniku.

Program je započeo u 18 sati u Ogranku „Aleksandar Stipčević“ Gradske knjižnice Zadar u Arbanasima, gdje je glagoljaški krasopisac Dario Tikulin govorio o 600. obljetnici glagoljske ploče s groba popa Šimuna, sina Perkova Malinjanina, iz Podgrađa. Riječ je o ploči pronađenoj u crkvi Svetoga Duha u Podgrađu, koja je pripadala grobu popa Šimuna iz srednjovjekovne Malinje Vasi. Na njoj je uklesana 1426. godina, zbog čega pripada među pet najstarijih poznatih glagoljskih ploča s upisanom godinom te predstavlja vrijedan spomenik hrvatske nacionalne kulturne baštine.

Program su pratili karta rasprostranjenosti glagoljskih spomenika na području Zadarske nadbiskupije, fotografije glagoljskih ploča iz Podgrađa i Zemunika te videoprojekcija.

U nastavku večeri povjesničar dr. sc. Robert Hajszan Panonski iz Austrije predstavio je temu „Tomislav Marijan Bilosnić: Kroz Ravne kotare i Bukovicu – otkrivanje i obnova zavičajne memorije“.

Arbanasi, GK Zadar,
Ogranak Aleksandar Stipčević Arbanasi
Tom je prigodom otvorena i izložba Bilosnićevih knjiga iz biblioteke Kroz Ravne kotare i Bukovicu, popraćena njegovom fotografskom izložbom „Skriveno kameno blago.

Nakon programa u Arbanasima manifestacija je nastavljena u Zemuniku Donjem, gdje je Tomislav Marijan Bilosnić, na Svečanoj sjednici Općinskog vijeća održanoj povodom Dana Općine Zemunik Donji, i blagdana Kraljice mira, govorio o 300. obljetnici glagoljske ploče na kući Rapani u Zemuniku. I ovaj je program bio popraćen kartom rasprostranjenosti glagoljskih spomenika na području Zadarske nadbiskupije te fotografijama glagoljskih ploča iz Zemunika i Podgrađa.

Drugoga dana, u petak, 21. kolovoza, „Odisej pod murvom“ preselio se na područje Podgrađa i Benkovca, a program je bio posvećen glagoljskoj, srednjovjekovnoj i antičkoj baštini Ravnih kotara.

Program je započeo u 10 sati posjetom Asseriji, Podgrađu i crkvi Svetoga Duha, lokalitetima iznimne povijesne i kulturne vrijednosti. Posebna pozornost posvećena je glagoljskoj baštini Podgrađa i spomenicima koji svjedoče o višestoljetnom kulturnom kontinuitetu ovoga prostora.

U 12 sati program je nastavljen u Gradskoj knjižnici Benkovac, gdje je Dario Tikulin ponovno, sada u neposrednoj blizini mjesta pronalaska spomenika, govorio o 600. obljetnici glagoljske ploče s groba popa Šimuna, sina Perkova Malinjanina iz Podgrađa.

Dr. Franjo Pajrić potom je govorio na temu „Troja, mit i zbilja na zadarskom području u djelima Tomislava Marijana Bilosnića“, uz predstavljanje Bilosnićevih knjiga posvećenih toj temi i njegovim istraživanjima antičke baštine zadarskoga i ravnokotarskog prostora.

U sklopu benkovačkog programa Tomislav Marijan Bilosnić predstavio je i putujuću izložbu „Troja – mit i zbilja na zadarskom području“, sastavljenu od kaširanih novinskih duplerica Zadarskog lista iz serijala o mogućim tragovima Troje na zadarskom području. Predstavljena je i njegova fotografska izložba „Skriveno kameno blago Ravnih kotara i Bukovice“, posvećena kulturnoj i povijesnoj baštini toga prostora.

ponedjeljak, 10. kolovoza 2026.

Tomislav Marijan Bilosnić novi laureat croatie redivive

 


Maslinov vijenac 36. jezično-pjesničke smotre pripao uglednom hrvatskom pjesniku

SELCA – Na Trgu Stjepana Radića u Selcima na otoku Braču, pred doslovno ispunjenim prostorom i brojnim ljubiteljima hrvatske književnosti, u petak, 7. kolovoza 2026. godine, održana je 36. manifestacija svehrvatske jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva – ča-kaj-što. Jedna od najvažnijih hrvatskih pjesničkih manifestacija i ove je godine okupila pjesnike, književnike, jezikoslovce, kulturne djelatnike i ugledne goste iz Hrvatske i inozemstva, potvrdivši svoju trajnu ulogu u promicanju hrvatske jezične i pjesničke baštine.

Središnji događaj večeri bio je proglašenje ovogodišnjeg laureata. Maslinovim vijencem 36. Croatie redivive ovjenčan je ugledni hrvatski pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić, čime je njegovo ime upisano među istaknute hrvatske književnike koji su tijekom proteklih desetljeća primili ovo prestižno pjesničko priznanje.

Bilosnić se tako pridružio nizu velikih imena hrvatskoga pjesništva koja su u Selcima okrunjena Maslinovim vijencem, među kojima su Zlatan Jakšić, Drago Štambuk, Dragutin Tadijanović, Jakša Fiamengo, Božica Jelušić, Petar Gudelj, Vesna Parun, Luko Paljetak, Tonko Maroević, Ivan Golub, Slavko Mihalić, Joško Božanić, Ante Stamać, Ernest Fišer, Veselko Koroman, Tomislav Domović, Dražen Katunarić, Sibila Petlevski i drugi istaknuti hrvatski pjesnici.

Ovogodišnja je Croatia rediviva održana pred crkvom Krista Kralja, na središnjem selčkom trgu. Među brojnim uglednicima manifestaciji je nazočila i dr. Anita Gamulin, ravnateljica Konzervatorskog zavoda u Splitu, kao izaslanica ministrice kulture i medija Republike Hrvatske Nine Obuljen Koržinek. Dr. Gamulin uputila je pozdrave sudionicima i publici, istaknuvši važnost manifestacije i njezin doprinos očuvanju i promicanju hrvatske kulturne i jezične baštine. Među uzvanicima bili su i Božo Biškupić, bivši ministar kulture Republike Hrvatske, te prof. Maciej Czerwinski, pročelnik Instituta slavenske filologije Jagelonskoga sveučilišta u Krakovu. Manifestaciji je nazočio i goste pozdravio i Petar Bezmalinović, zamjenik načelnika Općine Selca, kao i brojni drugi predstavnici kulturnoga, društvenoga i javnog života.

Prije natjecateljskog pjesničkog programa predstavljen je zbornik 7. Maslinov vijenac, vrijedan prilog proučavanju i dokumentiranju višedesetljetne povijesti Croatie redivive.

Zbornik donosi poeziju pet posljednjih ovjenčanika Maslinovim vijencem – pokojnog Ivana Kramara, Vere Grgec, Dražena Katunarića, Sibile Petlevski i Tomislava Milohanića Slavića – ali i brojne članke, oglede i rasprave posvećene samoj manifestaciji. U njemu je na različite načine dokumentirano i promišljeno 36 godina trajanja Croatie redivive, njezina poetika, kulturna uloga i mjesto u suvremenoj hrvatskoj književnosti.

Zbornik je biranim riječima predstavila prof. dr. sc. Sanja Knežević sa Sveučilišta u Zadru, posebno istaknuvši značenje zlatne formule ča-kaj-što, koja predstavlja jedno od temeljnih obilježja Croatie redivive. Zlatna formula ča-kaj-što, naime, u međuvremenu je nadrasla okvire same pjesničke manifestacije. Rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske proglašena je zaštićenim nacionalnim nematerijalnim kulturnim dobrom, a njezino je značenje prepoznato i u Zakonu o hrvatskom jeziku, koji je donio Hrvatski sabor.

Upravo se kroz formulu ča-kaj-što u Croatii redivivi susreću i prožimaju različiti hrvatski jezični i pjesnički izrazi, stvarajući svojevrsni književni prostor zajedništva hrvatske jezične baštine.

Pjesnička večer započela je pozdravnim govorima, a potom i izvedbom pjesme Maslina Vladimira Nazora, koju je krasnoslovio dr. Drago Štambuk, utemeljitelj i voditelj Croatie redivive. Prije samog početka pjesničkog programa otvorena je i 35. ploča Zida od poezije, na kojoj su uklesani stihovi prošlogodišnjeg laureata Tomislava Milohanića Slavića. Time je nastavljen jedan od posebnih običaja Croatie redivive, kojim se pjesnički trag svakoga laureata trajno upisuje u javni prostor Selaca.

U natjecateljskom dijelu programa nastupio je niz pjesnika različitih generacija i pjesničkih senzibiliteta. Pred publikom su svoje stihove kazivali Stanko Jerčić, Dražen Katunarić, Maja Tomas, Goran Gatalica, Sanja Mošić, Tomislav Marijan Bilosnić, Danica Bartulović, Drago Štambuk, Vlasta Vrandečić Lebarić, Davor Grgurić, Silvija Buvinić i Maciej Czerwinski.

Posebnost ovogodišnje smotre bila je i međunarodna dimenzija sudjelovanja prof. Macieja Czerwinskog, pročelnika Instituta slavenske filologije Jagelonskoga sveučilišta u Krakovu, čime je još jednom potvrđena otvorenost Croatie redivive prema slavističkom i europskom kulturnom prostoru. Pjesnički program dodatno je obogaćen glazbenim nastupom Domagoja Dorotića, tenora i prvaka Hrvatskoga narodnog kazališta, koji je svojim nastupom dao posebnu umjetničku dimenziju večeri.

Vrhunac ovogodišnje manifestacije bilo je proglašenje Tomislava Marijana Bilosnića 36. laureatom Croatie redivive i dobitnikom Maslinova vijenca. Bilosnić pripada među istaknute suvremene hrvatske pjesnike, a njegovo je književno stvaralaštvo poznato i izvan hrvatskih granica. Njegovim uvrštavanjem među laureate Croatie redivive nastavlja se tradicija kojom Selca svake godine u središte hrvatskoga književnog života dovode jedno od najvažnijih pjesničkih imena. Maslinov vijenac pritom nije samo književno priznanje pojedincu. On je i simbolična poveznica laureata s dugom tradicijom hrvatskoga pjesništva te s idejom Croatie redivive kao mjesta susreta različitih hrvatskih jezičnih i književnih izraza.

Ovogodišnja, 36. Croatia rediviva još je jednom pokazala da ta ideja nije ostala samo na razini kulturnog koncepta. Ona živi u pjesničkim nastupima, u knjigama i zbornicima, na Zidovima od poezije, u Maslinovu vijencu, ali prije svega u susretu pjesnika i publike. Nakon pjesničkog programa druženje pjesnika, uzvanika i gostiju nastavljeno je u restoranu Ružmarin u Selcima, gdje je u neformalnom ozračju nastavljen razgovor o poeziji, jeziku i kulturi.

Z. D. 


nedjelja, 21. lipnja 2026.

Tomislav Marijan Bilosnić | Pogledaj oko sebe, čovječe


Pogledaj oko sebe ne nosi mrak u očima

Sve što vidiš loše nije zakon svijeta
nego samo navika gledanja

Pogledaj nebo je razapeto platno svitanja
sunce ti na licu ostavlja zlatne otiske prstiju

i ništa nije crno kako zvuče vijesti u prolazu 


Nad tobom se nebo otvara kao svježa stranica
Zvijezde su noću tihe iskre sjećanja svemira

i ne gase se

samo čekaju da ih ponovno primijetiš
a oblaci putuju kao bijele misli dana
Ne zaboravi ime vjetar postani


Pogledaj cvijeće: svaka latica je zastava života
ne predaje se ni kiši ni umoru
Trava pod tvojim stopalima

diše zeleno i uporno

šume mirišu kao sve što si zaboravio

a zemlja šapuće: Tu si i dobro si došao


I živi svijet lijep i ogroman

u njemu tišina nosi glasove tisuće godina

i ptice nose nebo u krilima
pčele u cvijetu uče sunce kako će biti slatko
leptiri su misli prirode

koji zaboravljaju jučer u svakom zamahu
a mravi nose svoju planinu bez žaljenja

Čuješ li pjev koji ne traži prijevoda
riku jelena što para zoru kao crveni veo
i tiho sasvim blizu vidiš li mačka
koji te traži kao mjesečevu zraku
a vjerni pas prepoznaje u svakom povratku

Čovječe pogledaj ljude i vidi

hodaju padaju ustaju

svatko sa svojim nevidljivim teretom 

i nevidljivom svjetlošću
u svakom licu jedna neispričana rijeka
u svakom pogledu most što čeka prelazak

Pruži ruku
to je najstariji jezik koji još nije potrošen
Pogledaj i sebe kao početak koji diše


Živi
ne kao sjenka dana 

nego kao njegov plamen

Misli na ljubav kao na pokret
učini što možeš za sebe i za druge
ne savršeno nego iskreno

Jedi Pij Ljubi

širi radost kao da je zarazna
kao da spašavaš vlastiti dah

I idi dalje

kao rijeka što ne pita gdje prestaje
nego ide i pretvara kamen u put


Ne dijeli svijet na tamu i svjetlo
svijet je kaleidoskop u pokretu
šareno srce koje kuca u bojama što se ne boje sudara

Društvene mreže lažu glasno
a svijet diše tiho i stvarno

Ne hrani mrak pored svjetla
jer i sjena je samo umor svjetlosti


Živi čovječe bez konačne stanice
kao vjetar koji ne pita smije li proći
život se ne objašnjava
nego se živi

I zapamti nema trajnog mraka
dan se vraća kao tvrdoglava istina

Pogledaj oko sebe
svijet nije nimalo dalek
u tebi diše

kroz dah si rasut u milijune lica

što pored tebe prolaze

nedjelja, 14. lipnja 2026.

Tomislav Marijan Bilosnić | Molitva sv. Ivana od križa za Španjolsku


Papi Lavu XIV.


O Gospodine, skriven učini da moja zemlja
u ognju kušnje u tišini pjesme

siđe u ponor gdje Ti prebivaš

da ova lijepa zemlja postane svijeća
pred Tvojim licem


Gospodine, pogledaj zemlju žeđi 

Španjolsku moju

gdje vjera sumnja i nada
sjede za istim stolom

Pogledaj planine i ravnice 

masline i prašinu puta
sve što diše Tvojim dahom
a zaboravlja Te
u buci vlastite sjene


Gospodine, prigni se nad
Španjolskom što diše između križa i mora

uđi u njezine gradove od stakla i svjetla
gdje ekrani bdiju dulje od zvijezda
U noći sumnje i podjela

podigni samostan od daha
gdje će se čovjek susresti sa sobom

Podari strpljenje narodu
koji je prošao carstva ratove i krize
i još uvijek pjeva


Gospodine svjetla nad suhim poljima Kastilje
pohodi vjetrove s Mesete

gdje u suši ravnice rosa pada bez glasa

a prah prošlih rana još pamti korake svetaca

Pohodi oblake nad maslinama Andaluzije

što pjevaju novim psalmom nade
i ulice Madrida
gdje se riječi sudaraju brže od misli
neka tišina starija od svih govora
procvjeta usred buke


Gospodine, u tišini noći duša se oslobađa od imena
kao zrak pod zvijezdama Katalonije

samo u smrti vlastite volje rađa se sloboda 

Na obalama gdje se more lomi
razbij naša tvrda srca
i učini ih mekim kruhom Baskije

Gospodine, Ti si me učio

da se sve dobiva kada se sve izgubi
da se do Tebe dolazi neznanjem
oslobodi Španjolsku od straha
da mora sve razumjeti i posjedovati

Amen



utorak, 19. svibnja 2026.

Veljko Barbieri (14. svibnja 1950., Split - 18. svibnja Makarska)


Veljko Barbieri, crno vino i dobra rečenica

Odlaze moji prijatelji odlaze veliki

s kim ću biti s kim ću vino piti

dok večer spušta svoje tamne smokve

nad Makarskom, s kim ću sada raspravljati

o Mediteranu maslini i Borgesu


Otišao je Veljko Barbieri i stol

za kojim se dugo sjedilo i govorilo

o kuhinjama kao što se govori o carstvima

o knjigama u kojima hobotnice imaju pamćenje

a srdele tugu


Sada te nema, valovi tuku rivu

kao slijepi kroničari vremena

i čini mi se da odlazi cijeli jedan svijet:

konobe zadimljene razgovorima

I vidim kako ti Arsen naslonjen na oblak 

od dima govori:

more će večeras biti tamnije


Neka te primi to veliko more širokih stolova

a nama ostaje samo sol na prstima

i miris djetinjstva miris ružmarina

razgovori o gastronomiji kao o metafizici

o brudetu kao o sudbini


Zbogom prijatelju

i neka ti vječno traje večera

pod zvijezdama

što mirišu na ribu vino i beskraj 



Tomislav Marijan Bilosnić

Zemunik, večer, 18. svibnja 2026. ___________________________________

U ponedjeljak 18. svibnja u Makarskoj je preminuo hrvatski književnik i član Društva hrvatskih književnika, Veljko Barbieri (14. svibnja 1950., Split).

Profesionalni je književnik i publicist od 1973., piše Hrvatska enciklopedija. Bio je sudionik Domovinskog rata (1991.–1995l) i časnik Hrvatske vojske. Romani (Priča o gospodinu Zaku, 1972.; Zatvor od oleandrova lišća, 1977.; Trojanski konj, 1980.; Epitaf carskog gurmana, 1983.; Odisejev erotikon, 1984.) i pripovijetke (Novčić Gordiana Pia, 1975.) žanrovski pripadaju književnoj fantastici, psihološkoj prozi, a potom sintezi antičke književne tradicije i žanra negativne utopije.

Tko je sa mnom palio kukuruz (1996.) prozni je dnevnik ratnih zbivanja oko Pakraca (1991). Objavio je i knjige Split: roman staroga grada (1997.) i Hvar: kantilene i kartoline (2000.), a mnogobrojne gastronomske novinske kolumne objedinio u četiri knjige Kuharskoga kanconijera (2002.–2007.) te u knjigama 134 male priče o hrani (2003.), 100 mitova o hrani i 200 legendarnih recepata (2008.), Priča o dalmatinskoj kuhinji (2009.), Večernje bajke o hrani (2010). Roman Dioklecijan (2006.; nova verzija Ja Dioklo Jupitrov sin, 2008.) romansirana je biografija rimskoga cara. Objavio je i pjesničku zbirku Sto koraka po šumi (2009).

Nadnevak posljednjeg ispraćaja Veljka Barbieria objavit ćemo naknadno na mrežnim stranicama Društva hrvatskih književnika.












petak, 8. svibnja 2026.

Tomislavu Marijanu Bilosniću uručena Zahvalnica u znak iskrene zahvalnosti i dubokog poštovanja za izniman književni doprinos u bilježenju, očuvanju i promicanju povijesti i kulture, čijim je stvaralaštvom trajno obogaćen kulturni identitet Arbanasa i šire zajednice

 

Na Svečanoj akademiji u povodu obilježavanja 300 godina Arbanasa u Zadru, održanoj u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, u srijedu, 6. svibnja 2026. godine, uručena je ZAHVALNICA Tomislavu Marijanu Bilosniću "u znak iskrene zahvalnosti i dubokog poštovanja za izniman književni doprinos u bilježenju, očuvanju i promicanju povijesti i kulture, čijim je stvaralaštvom trajno obogaćen kulturni identitet Arbanasa i šire zajednice".

Bilosnića je za ovo posebno priznanje, Odboru za proslavu 300 godina postojanja zadarskih Arbanasa (1726-2026), predložilo Društvo zadarskih Arbanasa 1993., koje potpisuju predsjednik Leonard Perović i dopredsjednici  Dorian Perović i Dario Tikulin.

Na Svečanoj akademiji, u svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, okupili su se brojni uzvanici iz kulturnog, društvenog, sportskog i gospodarskog života, a velikom jubileju uz brojne Arbanase, gradonačelnika Zadra Šimu Erlića, župana Zadarske županije Josipa Bilavera, i rektora Sveučilišta u Zadru Josipa Faričića, proslavi su prisustvovali veleposlanica Republike Albanije Nj.E. Donika Hoxha, veleposlanik Republike Kosovo Nj.E. Martin Berishaj te izaslanik predsjednika Vlade RH, ministar turizma i sporta Tonči Glavina.

Na početku proslave ovoga velikoga jubileja sve je pozdravio Serđo Dokoza, predsjednik Organizacijskog odbora ovogodišnje programa proslave.


Bilosnića je za ovo posebno priznanje, Odboru za proslavu 300 godina postojanja zadarskih Arbanasa (1726-2026), predložilo Društvo zadarskih Arbanasa 1993., koje potpisuju predsjednik Leonard Perović i dopredsjednici  Dorian Perović i Dario Tikulin.


U prijedlogu za ovo priznanje stoji: Društva zadarskih Arbanasa za ovo cijenjeno priznanje predlaže književnika, slikara i novinara Tomislava Marijana Bilosnića koji je svojim dugogodišnjim radom, promicanjem kulture i identiteta zadarskih Arbanasa, zaslužio ovo priznanje.


Bilosnić je rodom iz Zemunika Donjeg, a njegova majka Šimica Seka Paleka arbanaških je korijena. Arbanasima je u cijelosti posvetio svoju knjigu „Zadarski posjedi“ (2006), dok je o Arbanasima u više zasebnih priloga pisao i u knjigama „Zemunik“ (2006.) i „Posjedi u brdima“ (2006.). Također, u tom kontekstu napisao je i objavio knjigu „Stara Liburnija“ i održao više samostalnih izložbi pod naslovom „Duhovi sa zadarskog foruma“, što je vrlo pohvalnim tekstom popratio i akademik Aleksandar Stipčević. 


Bilosnić je zasebno pisao tekstove o djelima više književnika iz Arbanasa, o Augustinu Stipčeviću, Aleksandru Stipčević, o Kruni Krstiću, Ivici Matešiću Jeremiji, Đani Maršanu, Eniu Stipčeviću, Šimi Dešpalju, Valteru Dešpalju, govorio na predstavljanju knjiga o Josipu V. Relji, Berislavu Nikpalju i drugima. Organizirao je i znanstveni kolokvij i priredio zbornik posvećen „Arbanaškom književnom krugu u vremenu od 1945. do 2015. godine“ (Zbornik, br. 4. Zadarski književni krug, Zadar, 2027.). 


Tomislav Marijan Bilosnić aktivno surađuje s Društvom zadarskih Arbanasa 1993. od osnutka ove udruge, kao što surađuje i s drugom arbanaškom udrugom, Kulturno umjetničkom udrugom  “Vicko Zmajević. 


S Društvom zadarskih Arbanasa i odjelom “Čehuljica za glagoljsku knjigu ZMAJEVICH”, Bilosnić je ostvario višestruku suradnju. Tome je prethodio serijal “Od Nina do Knina”, kojega je Bilosnić pisao i objavljivao u dužem periodu svakodnevno u „Zadarskom listu“. Ovo su priredbe na kojima je sudjelovao: “Zač se Zadar zove - 500 godina od rođenja Petra Zoranića, 2008. zajedno s akademikom Josipom Bratulićem i dr. Vandom Babić; U spomen na Enia Grdovića 2016. godine; Priredba “Kolovarina i Papratigna oliti plandovagne na Funtani i Papratu” 2018. godine; Recenzija naklade Društva zadarskih Arbanasa knjige “Libri” Daria Tikulina 2018.; Bilosnić je na 11. Međunarodne književne susrete u Koljnofu 2019. pozvao i voditelja odjela DZA “ Čehuljica ” na sudjelovanje; Bilosnićeva pjesma “Trsatska Gospa Loretsa u Arbanasima“ objavljena je u glasniku Librić br. 2. ; Skica za sjećanje na Aleksandra Stipčevića objavljena je u dvobrojnom Libriću br. ¾; Sudjelovao je u arbanaškom posjetu  Moliškim Hrvatima 2023. godine; Objavljena je Bilosnićeva pjesma “O arbanaškim maslinama u Zemuniku” 2024. godine u Libriću br. 7.


S Kulturno umjetničkom udrugom  “Vicko Zmajević, Bilosnić je ostvario, također, vrlo plodnu suradnju u nekoliko projekata, posebice kada su u pitanju predstavljanje i recenziranje knjige koje ova udruga inicira i objavljuje ili promovira. Recenzirao je i predstavio dvojezično izdanje knjige pjesama „Svitanja i smiraji Arbanasa / Agimet të parabromjet te Arbëneshit“ poznatog arbanaškog glazbenika i pisca Šime Dešpalja (1987. – 1981.), Gradska loža Narodnog muzeja Zadar, 8. svibnja 2023. godine; recenzirao i predstavio knjigu „Proza Šime Dešpalja – Arbanaške priče”, Gradska loža Narodnog muzeja Zadar, 8. svibnja 2024. godine.


Poglavito je značajno da je i izvan arbanaških udruga Tomislav Marijan Bilosnić ostvarivao i poduzimao, te pokretao razne manifestacije koje su se bavile pitanjem povijesti, kulture, stvaralaštva i  identiteta Arbanasa, kao što su već spomenuti  “Zadarski književni krug”, manifestacija „Odisej pod murvom“ u Zemuniku, manifestacije „U prostoru Hrvata“, koje organizira, vodi i održava za Dane Zadarske županije u Zemuniku, Polači, Benkovcu i Obrovcu: te na Međunarodnim književnim susretima u Koljnofu (Mađarska). 


Bilosnić već dugi niz godina ostvaruje i vrlo plodnu književno-pjesničku suradnju s albanskim  književnicima iz Albanije, Kosova i Makedonije, kao i s tamošnjim izdavačima, redakcijama i časopisima, o čemu postoji obimna bibliografija od više stotina jedinica. Ovo držimo značajnim za našu malu osebujnu zajednicu Hrvata koja njeguje djedovski običaj arbanaškog trogovora.


U Albaniji je objavljeno sedam zbirki pjesama Tomislava Marijana Bilosnića i to ovim redom:  „Velebit“ (2007.), „Koji jedu ribe“ (2009.), „Kalendar sna“ (2009.), „Tigar“ (2011.), „Osamljeno drvo“ (2014.), „Afrika“ (2019.), „Don Quiote na Petoj aveniji“ (2022.). Udruga 3000 godina Za dar, koju je osnovao i vodi Bilosnić objavila je knjige pjesama albanskog pjesnika iz Tirane  Muje Bucpapaja „Nevidljiva pobjeda“ (2013.) i albanskog pjesnika iz Skoplja, Makedonije, Mustafe Spahiu ““Ni bambus, ni ključ“. Preveo je, predstavio i više drugih pisaca albanskog podrijetla.


U Zadru je ugostio albansku pjesnikinju i aktivisticu za ženska prava Floru Brovinu i makedonskog pjesnika albanskog izričaja Mustafu Spahiu, predstavljao djelo prof. Isaka Sheme, organizirao izložbe albanskih slikara u Galeriji sv. Petar Stari i Andrija u Zadru.

Osobno je više puta gostovao u Albaniji, gdje je ostvario i suradnju albanskih književnika i Društva hrvatskih književnika.


Svoje putopise, priče, kritike i pjesme Bilosnić je objavljivao u više albanskih listova u Albaniji, kao i na Kosovu. S druge strane, spominjući i Bilosnićeve arbanaške korijene, o njemu su pisali ugledni albanski kritičari: Arian Leka, Milianov Kallupi, Nuri Plaku, Mustafa Spahiu, Prend Ukaj, Flora Brovina, Shyqri GalicaXhevahir Spahiu,  i mnogi drugi. Uz spomenute objavljene knjige na albanskom jeziku, Bilosnićevi mnogi izbori pjesama objavljeni su u više novina i časopisa u Albaniji. 


Književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić uključen je i u ovogodišnje priredbe organizirane povodom 300 godina Arbanasa:  Predavanje “Sjećanje na Augustina Stipčevića”; 

Izložba Amaterski slikari iz Arbanasa; Okrugli stol “O potomcima Barskih dijecezana u Zemuniku i o nadb. Ivanu Prenđi”; Okrugli stol “Arbanasi i okolne župe. 


Na kraju, značajno za Arbanase u širem smislu su i Bilosnićevi javni susreti, novinski razgovori i suradnja s nadbiskupom Ivanom Prenđom, koji je potomak doseljenih barskih dijecezana. Bilosnić se kao književnik posebno posvetio barskim dijecezanima Borgeričancima i Zemunčanima.


Za svoj rad i svoju suradnju na književnom planu, Bilosnić je s albanske strane dosad  Nagrađen „Crvenom ružom Elbasana“, Međunarodnim pjesničkim priznanjem  koje se dodjeljuje na istoimenom festivalu poezije u albanskom gradu Elbasanu (15. ožujka 2009.). Tom prigodom Bilosnić je postao i počasni član ovog Festivala. Hrvatskom književniku Tomislavu Marijanu Bilosniću dodijeljeno je posebno priznanje za doprinos albanskoj kulturi na međunarodnom festivalu poezije "Drini poetik" (Poetski Drim) u Prizrenu na Kosovu 2015. godine. Priznanje je dodijelilo Društvo književnika Kosova. Isto tako, Nositelj je Priznanja Albanskog haiku kluba, te Priznanja Kluba pisaca ”Kostandin Kristoforidhi” u Albaniji.


Tomislav Marijan Bilosnić je počasni član Društva albanskih umjetnika i književnika u Elbasanu i Kluba pisaca ”Kostandin Kristoforidhi” u Albaniji.