Ivan Meroveus | uspon

zemljani prvi svibanjski dan
bio je Sunčev
osmijeh se darovao jutrom
slijedeći neoznačen obrazac
misli što čitav svijet sjedinjuje
u pogledu svima
govori: nisi jedini ozemljen samoćom
svi su
od iste samoće upredeni sobom
poput sigurnosnog užeta
kojemu dodavat ćeš setove
kladiva, karabinera i klinova
i uzeti uspon
i predati mu napor
namjene impregnirane namjerom
k vrhu
a pouzdanje imat ćeš
u tom kompozitnom materijalu
i zašto ne
darovan osmijeh pokazati
i kroz njega promatrati se
čvrstom stijenom
u kojoj klin zatrebat će nekome
jer
nisi jedini označen usponom
svi su
istim pogledom gore
ispred sebe
usmjereni nekamo
kroz vrijeme