Ivan Meroveus | uzglavlje

dan je Mjesečine
kad svjetlost nije omamljujuća
i kad se gleda kroz površinu
u razlog s kojim isijava
bez sjena
i bez zamagljenih naočala
tada se zna gradijent neposluha
i smjer mu upućen
zna se kakav je rizik
fifty-fifty ponuđenog uspjeha
tko plaća sve
a tko dalek od sebe je napušten
ne zna se
zašto povjerujemo baš tada
i zašto treba se
biti pelivanom bez iznuda
reciprociteta do sjaja
ipak, opčinjava nas sve
ova tjelesna geometrija
više no tisuće redova vojnika
sačinjenih od terakote uma
samo je jedno lice sklada
u svim očima
kad svjetlost najbliža kontrastu
zrcali se željnija sebe na obrazu
i kad ubijajuća joj beskompromisnost
postane baršunasto meko uzglavlje