Kamo?... I kako?... Duša ti nema mira.
Sve bi htio odjednom, u mladoj dobi.
To bude vrijeme kad može da se bira.
No uz obilje svega - ti ne znaš što bi?
Pa pališ vatru, a nagutaš se dima.
Umjesto slatkog – biraš kiselo grožđe.
Naudiš sebi, jer hoćeš pomoć svima.
Stupice stavljaš, a sam padaš u gvožđe.
I dođe vrijeme da se zavole kiše.
I sve je slađe - što ide gorčem kraju.
I dođe vrijeme da manje bude više,
A da sekunde... kao godine traju!
I živiš sretan u svom jesenjem danu.
Ljepote prepun. U kasnom rafinmanu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.