"Ninočka Vasiljevna"
U knjižnici Bogdana Ogrizovića, dana 28.10.2019., održana je promocija zbirke ljubavne poezije Svena Adama Ewina, Ninočka Vasiljevna. Na promociju su došli ljubitelji Svenove poezije. Nataša Hrupec, prof., dala je i analizu svake pjesme koju je pročitala. Sonja Smolec također je čitala poeziju po izboru, te pojedine komentare članova Svenove grupe na fejsbuku.
Zbirka je po mnogočemu posebna, o njoj bi se moglo razgovarati mnogo. Božica Jelušić, književnica, napisala je recenziju s dubokom analizom zbirke koja govori što zapravo je svaka od tih pjesama pojedinačno, odnosno analizira pojam i pojavu Ninočke Vasiljevne koja je ovdje daleko više od fiktivnog ženskog lika kojem su pjesme posvećene.
Zbirka je po mnogočemu posebna, o njoj bi se moglo razgovarati mnogo. Božica Jelušić, književnica, napisala je recenziju s dubokom analizom zbirke koja govori što zapravo je svaka od tih pjesama pojedinačno, odnosno analizira pojam i pojavu Ninočke Vasiljevne koja je ovdje daleko više od fiktivnog ženskog lika kojem su pjesme posvećene.
Teško je reći je li bilo za očekivati više ili manje posjetitelja budući da se datum promocije morao promijeniti radi HRTa koji je u knjižnici snimao emisiju, no to je svakako poremetilo planove mnogih koji su za jučerašnji dan već od prije imali zakazane obaveze te nisu mogli doputovati iz drugih gradova i država.
Velika je vjerojatnost da se očekivala i prisutnost autora Svena Adama, no nitko sa sigurnošću ne može tvrditi je li bio prisutan ili nije. Dakle, kao i uvijek, ostaje samo nagađanje.
O knjizi Ninočka Vasiljevna
Književnost ne propituje stvarnost nego postojanje. A postojanje, osim naše stvarnosti, čine i sve bezbrojne mogućnosti, i sve ono što se nije dogodilo, i ono samo isplanirano, snovi, želje, žudnje, čežnje i sve što nije bilo, a moglo je.
Prostor Sibira prostor je postojanja. Sibir je i stvarnost koja je mahom hladna, nepristupačna, emocionalno reducirana, ozloglašena terorom profita, ali desi se i tamo proljeće pa i ljeta dođu. Sibir su i mogućnosti i to beskrajne, sve što se s više ili manje vjerojatnosti moglo ostvariti.
A Nina? Nina živi u Sibiru. Nina je poezija koja izražava taj prostor i gotovo bajkalske dubine. U njoj se susreću ostvareno i neostvareno, istok i zapad, svijest i podsvijest i mnoge stilske mogućnosti i sonet i slobodan stih. Nina nastaje iz tog prostora samoće, a onda bi ipak dalje, k drugu, tovarušu, kamaradu, k čitatelju.
Mislim da nema ljepše metafore za postojanje od Sibira, divan i surov, ozloglašen i snovit u isto vrijeme. Sibiru treba Nina, a Ninin je Sibir.
Skidam kapu toj rasnoj ženki, toj ruskoj, prostranoj duši što se prostire od istoka do zapada i roni do kolektivnog nesvjesnog i osjećam beskrajnu zahvalnost što u njenom društvu osjećam da postojim i zahvaljujem nebu da stvarnost nije sve što imam.
Nataša Hrupec
Fotografije: Robert Janeš
O knjizi Ninočka Vasiljevna
Književnost ne propituje stvarnost nego postojanje. A postojanje, osim naše stvarnosti, čine i sve bezbrojne mogućnosti, i sve ono što se nije dogodilo, i ono samo isplanirano, snovi, želje, žudnje, čežnje i sve što nije bilo, a moglo je.
Prostor Sibira prostor je postojanja. Sibir je i stvarnost koja je mahom hladna, nepristupačna, emocionalno reducirana, ozloglašena terorom profita, ali desi se i tamo proljeće pa i ljeta dođu. Sibir su i mogućnosti i to beskrajne, sve što se s više ili manje vjerojatnosti moglo ostvariti.
A Nina? Nina živi u Sibiru. Nina je poezija koja izražava taj prostor i gotovo bajkalske dubine. U njoj se susreću ostvareno i neostvareno, istok i zapad, svijest i podsvijest i mnoge stilske mogućnosti i sonet i slobodan stih. Nina nastaje iz tog prostora samoće, a onda bi ipak dalje, k drugu, tovarušu, kamaradu, k čitatelju.
Mislim da nema ljepše metafore za postojanje od Sibira, divan i surov, ozloglašen i snovit u isto vrijeme. Sibiru treba Nina, a Ninin je Sibir.
Skidam kapu toj rasnoj ženki, toj ruskoj, prostranoj duši što se prostire od istoka do zapada i roni do kolektivnog nesvjesnog i osjećam beskrajnu zahvalnost što u njenom društvu osjećam da postojim i zahvaljujem nebu da stvarnost nije sve što imam.
Nataša Hrupec
Fotografije: Robert Janeš