Kolumne

četvrtak, 20. srpnja 2017.

Marijan Falica | Srodna duše


Šetao sam praznim ulicama Quartier Latin.
Volio sam jutra u Parizu, bez ljudi.
Naišao sam na mačku, sjedila je na zidiću.
Pogledala me je i dopustila da je podragam.
Sjeo sam pored nje i čekao da se otvori dućan.
Čekali smo zajedno.
Kupio sam vino i mačju hranu.
Ljudima sam ostavio isprazne razgovore.
Tračanja i ispijanja kavica.
Glumatanja i zavist.
Planove i snove koji nestaju na prvoj prepreci.
Našao sam srodnu dušu.
Bila je savršena i sama sebi dovoljna.
Ništa nije tražila niti nudila.
Vozili smo usporedo.
Svaki u svojoj traci.
Nije joj smetalo što pijem.
Meni nisu smetali njeni noćni nestanci.
Uvijek bi se vraćala, a ja sam uvijek bio tu kad bi se vratila.
Jedno veče nije se vratila.
Pio sam u njeno ime.
Bila je veći čovjek od mnogih ljudi.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.