Stari stol, pisaća mašina,
Odljepljeni žuti tapeti, parket prekriven razlivenom tintom,
Zrak ispunjen cigaretnim dimom
I malim, odviše krhkin komadićima duše
U nepoznatom agregatnom stanju,
Police ispunjene koricama prošlih vremena
Dok moljci proždrljivo stvaraju rupe na ljubičastim zavjesama,
A masno, prašnjavo staklo
Otkriva nevino blijedo lice
U mučnom zanosu stvaranja boljega svijeta;
No po čijim mjerilima? - pitam se
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.