Ljubica Biljan | Promocija romana Unomeron

 

Gordana Malančuk | Ljubica Biljan: Unomeron

Priča jednog dana

Neki od vas, većina, vrlo vjerojatno, nikada nije čulo za Ljubicu Biljan iako je svojim prvijencem "Jakobov san" osvojila književnu nagradu "Albatros" 2015. i književnu nagradu "Josip i Ivan Kozarac" - povelja uspješnosti 2016. godine. I moram vam reći: Shame on you. Njezin prvi roman je jedna vrlo nježna i topla priča o čovjeku koji živi po svojim pravilima i uživa u životu - što se nama "normalnima", čini nenormalno, ako uzmemo u obzir njegove godine. Oni koji su knjigu pročitali, očekivali su i nastavak s obzirom na to kako je kraj ostao nedorečen u jednom aspektu što je Ljubica kategorički odbila i zaključila da je to to što se Jakoba tiče. Čak je i meni bilo malo žao što je kraj jer lik me oduševio i željela sam još pa svakako preporučujem da pročitate, nebitno kada i nebitno hoćete li čitati tu knjigu prije ove, svježe tiskane. 

Autorica i dalje nastavlja pisati o ljudskoj psihi, no ovaj put je otišla malo dalje tako da je knjiga na granici realizma i magijskog realizma. 

Malo mi je teško opisati ovaj roman, i zato ću početi s dijelom pogovora koji je napisala Višnja Sorčik: 

"Pisati o nesreći kao životnom predznaku, pisati o zlu, nije lako, ali je potrebno, kao što je potrebno i čitati da bismo zlo uspjeli pobijediti kako ne bismo i sami bili žrtve i kako bismo na kraju shvatili da je, parafraziramo li misli o zlu H. Arendt, najveće zlo koje se počinilo počinjeno od ništavnih osoba." - u potpunosti se slažem s napisanim!

Promocija nove knjige Ljubice Biljan: Unomeron

 

Ljubica Biljan | Miris ljubavi

Tog ljeta, sasvim slučajno, prala sam kosu šamponom za tuširanje. Niti jedan modni časopis tako nešto ne bi preporučio, a niti jedna žena koja imalo drži do sebe ne bi to smjela napraviti i moram priznati da je i meni samoj dok sam prala kosu tim „neprimjerenim sredstvom“ bilo pomalo neugodno. Kupila sam ga u DM-u i ne sjećam se imena proizvođača, znam da je boca bila poprilično velika, crna a natpis na njoj bio je na engleskom jeziku, ja sam ga prevela kao „afrička kiša“ mada nikada nisam bila u Africi i ne znam kakav je miris afričke kiše, pretpostavljam da nije ni blizu tako ugodan kao miris tog šampona i ako bi baš morao biti miris nekog kontinenta, iskreno, više me je podsjećao na Europu nego na Afriku. No, bez obzira na sve, miris mu je bio opojan i nevjerojatno postojan da sam ga u tjemenu i koži osjećala dugo, čak i nakon intenzivnog plivačkog maratona dok bih se iz mora izmorena izvlačila na plažu i pržila na suncu satima, pa čak i kada bih na sebe nanijela svoj omiljeni parfem, ta „afrička kiša“ tinjala je u mojim nosnicama i stvarala neobjašnjivi osjećaj sreće i euforije u mojoj glavi. Mislim da bi jednostavnije bilo reći zaljubila sam se u taj šampon za tuširanje.

Ljubica Biljan i njen san

Ljubica Biljan rođena je 1972. godine. Osnovnu školu završila je u Županji a srednju u Vinkovcima. Studirala je i apsolvirala pravo u Zagrebu. Diplomirala je u Osijeku. S mužem i dvoje djece živi u Cerni, mjestu nedaleko Županje. Radi kao pravnica. Roman „Jakobov san“, prvo je njeno objavljeno djelo.

Čestitam na nagradi „Albatros“ 2015. koju ste osvojili za svoj roman „Jakobov san“. Osim što ste pravnica, uspijevate i pisati. Kako uspijevate uskladiti obaveze na radnom mjestu, pisanje, majčinstvo i poslove domaćice?

Hvala na čestitkama, ponekad i zaboravim da sam dobila nagradu pa se iznova razveselim kada me netko podsjeti. O sebi nemam što zanimljivo reći. Kad se bavite pravničkim poslovima, onda vam je to kao neka vrsta doživotne kazne s obzirom na to da se Zakoni kod nas neprestano mijenjaju. Pravnici svakodnevno prate promjene i čitaju sudsku praksu. Sreća pa sam oduvijek voljela čitati tako da mi to ne pada teško, a i volim pravo, vjerovali ili ne jako je zanimljivo.

Sonja Smolec | Ljubica Biljan: Jakobov san

Do sada se još niti jednom nije desilo da nagrada „Albatros“ bude dodijeljena knjizi koja to ne zaslužuje.Nisam imala prilike pročitati sve knjige, ali mnoge jesam. Dobitnica nagrade "Albatros", 2015, autorice Ljubice Biljan jedna je od tih knjiga.

Ljubica Biljan je autorica koja je došla s rukopisom čija kvaliteta se može usporediti s radovima daleko iskusnijih autora.

Premda radna počinje usporeno, gotovo statično, to nikako ne znači da ne privlači da se dalje čita. Naprotiv. Ima u njezinim rečenicima i opisima ono nešto, gotovo magično privlačno.

Autorica na vrlo fin način opisuje ambijent u koji uranjamo kao da smo dio njega, vidimo boje, osjećamo mirise doma u kojem živi glavni lik, Jakob.

Način na koji je Jakob prikazan, ispočetka zatvoreno, zakučasto, kao osoba koja ne pripada ovom prostoru i vremenu, pomalo zbunjuje. Pitat ćemo se, pa gdje je samo autorica našla ideju za takvu osobnost? Čime je bila inspirirana? Koliko daleko može ići mašta pisca?

Specifičnost takvog lika je vrlo slojevita, na prvi pogled jedna obična, inferiorna osobnost bez velikih potreba i želja, prividno zadovoljna svojim svakodnevni životom i radnim mjestom. No, ubrzo otkrivamo jedan sasvim drugi svijet u kojem Jakob živi. To nije knjižnica u kojoj radi, niti ono malo prijatelja s kojima se povremeno druži. Njegovo pravo ja sakriveno je poput zrelog oraha u tvrdoj ljusci do kojeg nije tako lako doći.

Priča je, kako se radnja razvija, sve više slična psihoanalizi na vrlo poseban način. Naoko obične slike pune su simbolike. Tu se autorica vrlo vješto poslužila jednim drugim svijetom, gotovo onostranim, s kojim Jakob nesvjesno druguje priželjkujući da postane dio njega.

Jakob nije oženjen, ne zato što mu se žene ne sviđaju. Ima u njemu nešto nezrelo, nedoraslo. U tijelu odraslog muškarca zatvoren je duh djeteta koji je, uglavnom, prihvatilo vanjske norme ponašanja ali je duhom zauvijek ostao dijete koje ovisi o nekom drugom. Ovdje to je njegova teta s kojom živi u istoj kući i pruža mu svu udobnost doma. Njemu ne preostaje ništa nego da ode na svoje radno mjesto, da tu i tamo izmijeni koju riječ s kolegom s posla, sa susjedom kojoj prolazi vrijeme i bila bi sretna da se uda za njega. Jakobu to nije potrebno. Ima tetu koja o njemu brine. Čak i potencijalnog prijatelja kojem pokazuje svoje čarobno mjesto za odmor. On ima svoje mjesto kamo bježi od svakodnevice i predaje se laganom hedonizmu i maštanjima. Na toj šarenoj livadi i pored potoka odmara i ponovo postaje ono dijete. Ti trenuci su trenuci oslobađanja njegovog jastva.

Sva životna uporišta počinje gubiti onog trenutka kad mu umire teta. Premda je ovdje sve vrijeme prisutna njegova susjeda, mlada Liza, ona za njega i dalje ostaje stranac koji ne može nadoknaditi ono što njemu nedostaje.

Pokušavši u svom životu nešto promijeniti, pobjeći od samoga sebe a ipak se pronaći, on sanja Afriku. U snovima koji se učestalo ponavljaju postaje dio plemena. Njegova podsvijest oslobađa ga svjesnosti i vraća pra-počecima postojanja. Omogućuje mu da bude slobodan na sasvim nov način. Ti snovi ga toliko uporno prate da na kraju odlučuje preko lokalne turističke agencije kupiti kartu i posjetiti Afriku, uvjeriti se da mjesto i pleme o kojem sanja zaista postoje. U Afriku nikad nije otputovao.

Osjećajući da mu u svemu tome nedostaje još nešto, pokuša se vratiti na mjesto svog djetinjstva. Napokon saznaje ono od čega je sve godine istovremeno bježao i istovremeno se toga držao i bio ukotvljen poput čamca za sidro. U trenutku spoznaje istine on psihički puca. Njegova jedina ljubav, djevojčica s kojom je mogao bez straha trčati livadama, čija ruka mu je bila vodilja i zaštita, umrla je od leukemije davno, dok je još bio dječak. Jakob ne vjeruje da je to istina. Ako je nekad to i znao, potisnuo je sjećanje na tu traumu do potpunog zaborava.

S vremenom umiru sve osobe s kojima je mogao normalno komunicirati. Njegova teta i njena nesuđena ljubav iz mladosti, našli su se zajedno, na drugome svijetu. Svo vrijeme uz njega je bila Liza, pomagala mu, uređivala dom i donosila mu hranu. Podnosio je njenu prisutnost i ljubaznost. Čak je i on sam bio ljubazan tako da se na trenutak čini da će uz Lizu početi živjeti jedan novi život.

Ljudska psiha je čudna stvar a Ljubica Biljan izuzetno je dobro ogolila psihu Jakoba, skidajući polako sloj po sloj i transformirala njegova sjećanja u oblik crvene ptice koja se pojavljuje već na samo početku priče i koja ga posvuda slijedi poigravajući se sa stvarnošću, misticizmom, fantastikom, Jakobom, pa čak i sa čitateljima.

Jakob postaje dio kletve u koju ne želi vjerovati. Na kletvu i nesreću koja oduvijek prati imanje upozoravao ga je susjed od kojeg je prije mnogo godina kupio imanje. U svojoj nesvjesnosti Jakob odbacuje upozorenja i sklon je samouništenju.

Ovisno o tome kako se knjiga čita i kakvog je raspoloženja čitatelj, sam završetak može biti i sretan i nesretan. Autorica je ostavila mogućnost dvostrukog značenja. Je li Jakob zaista stradao i pridružio se svojoj jedinoj ljubavi, djevojčici – crvenoj ptici? Postoji li mogućnost da ga je Liza uspjela izvući iz ognja bukteće livade i drvene kućice u koju je utrčala kako bi ga spasila ili je i sama stradala?

Knjigu mogu preporučiti svima onima koji znaju što je odlično štivo i svima onima koji su spremni ponovo se vraćati i ispočetka iščitavati dijelove knjige sa željom da se prisjete detalja, da ponovo uživaju u ljepoti i nevjerojatnosti priče i mašti autorice.

Predstavljamo | Ljubica Biljan

Ljubica Biljan - Dobitnica nagrade “Albatros” 2015.
za roman “Jakobov san”

Životopis:

Ljubica Biljan

Ljubica Biljan rođena.1972.g.odrasla u Županji gdje je i pohađala osnovnu školu, a srednju školu pohađala je u Vinkovcima.

(Tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja intenzivno sudjelovala u literarnim, recitatorskim i dramskim školskim aktivnostima.)

Studirala na Sveučilištu u Zagrebu Pravni fakultet.  Kao apsolvent se zbog ljubavi i zasnivanja obitelji preselila u slavoniju, Nakon rođenja kćeri, diplomirala na Pravnom fakultetu u Osijeku.  Živi u malom mjestu Cerna u istočnoj slavoniji.

Po zanimanju je diplomirani pravnik.

Član  je:

• udruge za arbitražno pravo AD HOC, Županja,
• udruge za zaštitu prava djece, Županja
• od 2009.g. član Općinskog izbornog povjerenstva Općine Gradište na svim izborima i referendumima u RH, a od 2012. g. i predsjednik Općinskog izbornog povjerenstva.

Ovo je njeno prvo objavljeno djelo.

(Email: ljubica.biljan@gmail.com)

Nešto o knjizi:

Roman „Jakobov san“ nastao je kao plod mog dugogodišnjeg razmišljanja i do u detalje razrađenog životnog okruženja i karaktera glavog lika pedesetogodišnjeg Jakoba. Napisala sam ga vrlo brzo u samo par mjeseci, ali moram reći da sam o samom liku razmišljala godinama. kao i o stilu pisanja. Odabrala sam što jednostavniji stil iz jednostavnog razloga, a taj je da ne umorim čitatelja i da mu skrenem pažnju na detalje Jakobovog naoko besmislenog i nezanimljivog života. Bilo je vrlo teško pisati i održavati tu jednostavnost, ali mislim da sam rezultat postigla i da je u romanu dominantna radnja i kretanje, koje bi bilo koji drugi stil, po mom skromnom mišljenju ugušio tu nježnu i krhku svakodnevicu otuđenog glavnog lika.

Roman je posvećen ljubavi i ta poruka je vrlo jasna.

Druga poruka i ne manje važna je ta da svi možemo pobijediti strah i ostvariti svoje snove i da je nepotrebno čekati da to netko drugi učini za nas, jer će u najčešćem slučaju biti prekasno ili premalo vremena za uživanje u toj sreći.

Promocije:

1.    Dodjela nagrade i promocija održani su u Velikoj Gorici u POU Velika Gorica, 10.12.2015.g.

2.    Predstavljanje knjige u Zagrebu u Hrvatskom Školskom Muzeju 22.01.2016.g.

3.    Predstavljanje knjige u Županji u Gradskoj vijećnici dana 03.02.2016.g.
4.    Slijedi predstavljanje u Vinkovcima u Matici Hrvatskoj, ogranak Vinkovci
dana 23.02. 2016.g  u 19.00 h