U srijedu 4. veljače 2026., u do posljednjeg mjesta ispunjenoj raskošnoj dvorani Kule nad Kamenitim vratima, zagrebačkom sjedištu Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, svečano smo predstavili posljednju knjigu trilogije o knezovima Krčkim Frankopanima – „NOBILITAS OBLIGAT – Priče o Frankopanima“. Namjerno govorim u množini jer ova večer nije pripadala samo meni nego i još dvojici kostimiranih „frankopanskih pisara“ koje su simbolično utjelovili pjesnik glagoljaš Sebastijan Matić čiju ćemo zbirku također predstaviti u ovom istom prostoru za dva tjedna i jedan od najboljih glagomatičara David Šafran iz Soblinca. Njih dvojica preuzeli su ulogu učitelja na brzom tečaju glagoljice prije početka predstavljanja i obavili je vrlo uspješno.
Nakon dobrodošlice meštra obredničara Željka Heimera, Zmaja od Mesničkih Vrata, nazočne je pozdravio Sebastijan Matić. U svom kratkom govoru istaknuo je da smo nas dvojica čvrsto povezani glagoljicom, našim drevnim pismom, i to je ono što nas povezuje i s kneževskom porodicom Frankopan – stoljetnim čuvarima ne samo hrvatskog naroda i prostora, nego i vjere i kulture.
A upravo je oživljavanje sjećanja na Frankopane bila glavna tema večeri. Nazočni su tako imali priliku čuti kako su priče o Frankopanima nastajale i razvijale se, što ih je pratilo, kako su od njih nastale knjige i što su sve te knjige potaknule.
Dakle, počelo je još tamo 2018.-2019. kad sam napisao prvih šest priča o – kruhu. Ali ne bilo kojem kruhu iz lokalne pekare. Bile su to priče o svečanim kruhovima, pravljenim po drevnim receptima koje su kneginje Frankopan ljubomorno čuvale kao obiteljsku tajnu i predavale ih svojim snahama kada su njihovi sinovi preuzimali knežiju. Bila je to tajna koju su s koljena na koljeno prenosile žene. Tijekom stoljeća recepti su se mijenjali: u sastojcima - prilagođavajući se novim sredinama, u obliku - šaljući time određenu poruku i pismu kojime su zapisivani. U prvih šest priča spominje se šest recepata na šest različitih pisama.
Prema drevnom obiteljskom običaju knezovi su te kruhove lomili u svečanim prigodama od čega je i nastalo porodično ime Frankopan, od latinskog Frangere Pane – lomiti kruh. Prve „nove“ frankopanske kruhove ispekla je naša susjeda Ljiljana Plazibat - Lily, a nakon njezine smrti kruhove je mijesio i pekao Željko Preksavec iz Plaškog. Nažalost, i Željko nas je prebrzo napustio. Jedina osoba koja je sačuvala tajnu izrade frankopanskog kruha je Biba, tako da ga uvijek imamo kad nam zatreba.
Ritualno lomljenje kruha bio je dio tog prvog predstavljanja knjige „Nobilitas obligat – Priče o Frankopanima“, a sudionici večeri su ga imali prilike i kušati. Nije ostala ni mrvica – što je najbolje priznanje svakoj pekarici.