Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 27. siječnja 2026.

Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Nade Mihaljević "Mač sedam svjetova"

(Ilustracije Ana Salopek; Zagreb: Naklada Ljevak, 2025.)



Piše: Mirjana Mrkela


Vile i vile 


– Napisala sam slikovnicu o jednoj vili. – ponosno kažem svojoj prijateljici. 

– Bravo! – odgovara Nada – Kod mene ih ima puno. 

– Gdje kod tebe? – čudim se ja. 

– U mojoj knjizi, naravno. – smije se moja sugovornica – Ili da kažem preciznije, vile žive u jednom od sedam svjetova. 

– Dobro, daj tu knjigu! – kažem, kao da sam izgubila u nekoj igri. 

Moja prijateljica Nada Mihaljević smije se još više nego prije. Ona zna da mi se to često događa. Hrvem se sa znatiželjom, ritam se i otimam i onda znatiželja pobijedi. Moram pročitati Nadinu novu knjigu, makar ne spavala. 

Naslov "Mač sedam svjetova" nije me oduševio. Ne volim oružje, ratove i prolijevanje krvi. 

– Ni ja. – kaže mi Nada – Ali na sreću, postoje i bolji načini za postizanje mira. 


Sedam svjetova 


Dakle, nećemo mnogo o mačevima. Zamislite sedam svjetova i u njima svakovrsne stanovnike. Neki su ljudi, neki nisu. No svi su zanimljivi. 

Primjerice Vartan. Kralj Skitnica. ..."i ubrzo je ugledao visokog mršavog starca duge sijede brade, ogrnutog prastarim izblijedjelim ogrtačem. U hodu se pomagao drvenim štapom višim od njega, svako malo zastajući i oslanjajući se na nj." Vartan se toliko skitao i toliko doživio, da ćemo saznati samo male dijelove njegovih pustolovina. 

O duhovima se zna još manje. Veliki duh šume "bdije nad svakim stablom, a obitava u čvornatom deblu najstarije omorike." 

Vrlo davno, u sedam svjetova su živjeli i vilenjaci. Ostavili su "uske pukotine između svjetova, prijelaze, koje su zaštitili vilenjačkom pređom. Ta je pređa nevidljiva, satkana od zvukova." Prijelaze nije lako otkriti pa se kroz njih može proći i slučajno. 

Nažalost, kroz prijelaze su počele stizati utvare. "A na mjestu uboge žene pojavi se neka blijeda utvara, odvratno iskežena poput zvijeri iz pakla." 

Ljudi sve češće zapažaju da nešto nije u redu. 

– Dešavaju se čudne stvari.... Vjetrovi su postali hiroviti, struje nepredvidljive, a neki su otoci jednostavno nestali."  

I to nije sve. Jer Ledeni demoni su još strašniji. 

– Napali su ga Ledeni demoni i možda čak i uništili. Prije toga su nas mjesecima napadale i iscrpljivale utvare, ali od njih smo se nekako uspijevali obraniti... demoni su stigli iznenada, snažniji nego što su naši najstariji zapisi predviđali.


Vile i ljudi 


U ovom romanu Nade Mihaljević upoznajemo nekoliko vila. 

Najmoćnija je Vilinska kraljica. "Sve je u njemu zapjevalo od radosti kad ga je ponovno pogledala svojim dubokim, tamnoljubičastim očima. [...] a biserno siva kosa nježno joj se zatalasala oko ramena." 

Postoje i Vedje, kako se "nazivaju žene koje posjeduju istinsko znanje, a da ih ljudi uglavnom poznaju kao vidarice i travarice." Jedna od njih je "Ru, brižna i dostojanstvena vila koja je prema njemu uvijek bila srdačna". 

Tu je i Pelinka, koja je "otrovana i nitko nije znao postoji li lijek za taj otrov.

Ilana pjevanjem otvara prijelaze između svjetova. Njoj se dogodila velika nevolja: 

– Napale su me utvare – nastavi ona – i teško me ozlijedile. Ničega se više nisam sjećala, pa ni vlastitog imena. Znam da sam lutala uokolo, stalno progonjena zbrkanim mislima da se nečeg važnog moram sjetiti, ali nikako nisam uspijevala uhvatiti čak ni površnu ideju toga što sam to zaboravila.

Spasio ju je jedan mladić. "Uživao je u njezinoj blizini i dok nije govorila, ali nakon što ju je čuo kako pjeva, zvuk njezina glasa činio mu se opojnim. Zirkao je prema njoj kriomice, a svaki susret s pogledom njenih modrih očiju podsjećao ga je na zarkolske proplanke u proljeće, prekrivene modrim cvjetićima. Bilo je neke oštrine u tom pogledu, baš poput hladnog planinskog zraka.

U romanu "Mač sedam svjetova" Ljudi nemaju čudesne moći. Ali hrabri su, snalažljivi i plemeniti. Ističu se trojica od njih, mladići Dan, Lerato i Tihon. Oni imaju velike zadaće, a najveća je pronalaženje upute za svladavanje neprijatelja. 

Od svih krasnih osobina ovih mladića, želim spomenuti prijateljstvo i razumijevanje. Bez obzira u kojem svijetu živimo, to nam je uvijek potrebno. 

– I tri su osjećaja koja vode našu dušu stazama povratka: budnost, požrtvovnost i suosjećanje.


Nekoliko mudrosti 


Naravno, neću vam otkriti pustolovine Tihona, Lerata, Dana i ostalih likova. No rado iz knjige prepisujem neke od mudrosti koje su oni naučili. 

– Moraš u sebi pronaći jedno čvrsto mjesto, jednu želju ili cilj, i prema tome oblikovati svoj put, a onda dopustiti da put oblikuje tebe.

– Vidiš – rekao mu je tada otac – najčvršće uže sastoji se od najtanjih niti. Svaka zasebno, ta je nit slabašna i nedostatna da ponese neku ozbiljniju težinu. Uplete  ne zajedno, te iste niti postaju neraskidivo povezane i spremne nositi najveće terete". 

– Svjetovi još nisu doživjeli ovako mračna vremena. – izusti tiho – Ipak, kad god se pojavi problem, nađe se nekako i njegovo rješenje.

A za kraj, evo i krasnog pozdrava na rastanku: 

– Ako nas vjetrovi opet spoje, možeš se grijati uz moju vatru.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.