Božica Jelušić | Rublje na vjetru

Rublje na vjetru se suši (opisuješ mi boje),

Topli ga miluje vjetar, sol ga nježno oplahne.

U vlaknima je ljeto, nježne se misli roje,

Iz spavaćice krišom mirise netko udahne.

Gospodarice-plahte pune su skrivenih tajni,

Tek jastučnica čuva blijede tragove plača.

Ručnici htjeli bi biti barjaci veličajni,

A samo pješadija donja zadaću svoju prihvaća.

Mi smo u modusu drugom, tražeći teme prave,

No, k'o da po vinilu starinska igla grebe:

Kad razgovor utihne, ne idu mi iz glave,

Navlake, podmetači i dekice za bebe.

U zimskom danu treptim, mjerkam rublje daleko,

Košulju jednu tražim (a ne bih da te sablaznim!);

Znaš ti kako je Onaj o kome mislim rek'o:

"Zagrli me barem rukavima praznim....".*


_______________________________________

"Zagrli me barem rukavima praznim....".* - stihovi Zvonimira Goloba iz pjesme Košulja (op.ur.)