O nama

četvrtak, 1. siječnja 2026.

Sonja Smolec | U ponoć

 

U ponoć vrijeme prelazi još jedan most,
još jednu rijeku, a mi zastanemo
osluškujemo da čujemo korake.
Tko to još s nama hoda na istome putu?

Neki su otišli prerano, kao ptice
koje ne dočekaju svoj povratak s juga.
Ostaju u sjećanjima, na trenutak bljesnu 
kao svjetla potopljenih brodova.
 

Vrijeme teče, neumoljivo teče,
neke uzme, a neke samo premjesti
malo dublje u srce gdje su oni koji nisu s nama
zapravo najvjerniji stanari.
 

Kažemo: Sretna nova!
a mislimo: hvala za sve što je bilo


Aleksandar Horvat | Nepokoren zimom


Bolesno izgleda sunce kroz oblak zamućen,
Van sobe caruje blijeda i beskrvna zima,
Nastojim okom naoštriti vid ošamućen,
Sive su magle i gubi se svjetlost u njima.
Zimski dan prolazi, dugim je noćima skučen,
Klizi od jutra i nejasne rubove ima,
Teško ga podnosi život na bolje naučen,
Sivi se tuga, a radost za boje se prima.
Prigrlim jutro pa prebirem misli u nadi,
Najljepšu želju iz sjećanja svojih izgradim,
Ne mislim više na zimu, emocijom škrtu.
Probudim li se, a sivilo me iznenadi,
Ubirem bezbojno jutro, u sebe ga sadim,
Sazrijeva dan poput dunje u sunčanom vrtu.

Božica Jelušić | Odlaze moji brodovi



Odlaze moji brodovi. Ja s palube ne mašem.
Što je na kopnu ostalo, ljudima znači malo.
Neka ciganska družba s ludim harmonikašem;
Pramenje kose na vjetru, češalj i ogledalo.
Sva sanjana ljepota nije li bila iznutra?
Nisu li ljubljene oči bile proročka špilja?
Pod vodu misao roni, kao bojažljiva lutra*
Tražeći zalogaj nužan za dane neobilja.
Činilo se da vrijedi, da Nemoguće traje.*
Jer nitko ne želi biti običan niti smrtan.
I najbolji su dali lovor za zagrljaje,
Gdje kroz mračni je tunel prolaz svjetlu provrtan.
Još želim da mi jarbol ledeni brijeg ne sruši.
I da ponekad možda malim žarom zaplamtim.
Jesam li sanjala sve to u nekoj sibirskoj tmuši?.
Odlaze moji brodovi. Dugove više ne pamtim.
________________________________________
*lutra lutra-vidra
*Vasko Popa
31.prosinca 2025.
Flora Green
Ilustracija: Arhiva