„Previše sebe dadoh, tamo
gdje nije trebalo da me ima“
(Meša Selimović)
U tom trenutku sam mislio da rijeka stoji. Čak sam pomislio da ne letim, nego da zujim u mjestu. Čula se samo tišina. Vrućina je ležala na zemlji. Zrak je bio obojan česticama blještave prašine. Onda sam vidio da male pahuljaste kuglice topole lagano plove rijekom. Bilo mi je lakše.
„Kueee, kueeee“ čuo sam, i ugledao princa Čarlsa kako odmara na velikom roza lopoču. Sporo je plutao do mene.
„Kako je vruće, ali ja to jako volim „, kaže mi, i čujem „Prljusss“, i ne vidim ga više.
Vidim samo krugove u vodi koji se šire. Volim gledati te krugove. Pokušavam ih i sam napraviti laganim dodirom, ali mi baš ne uspijeva. Morat ću se više potruditi.
Osjetim kako mi sunce grije moje crne i žute dlačice, nasmiješim se Beti koja mi lagano dolazi u susret. Volim Beti, baš je draga, uvijek mi se lijepo javi. Volim njenu bijelu haljinu sa zelenim točkicama. Ali, jao, ne vidim je više.
„Gdje je,“? pitam se. Ugledam je na različku. Koja simfonija za oči. Čak mi se čini da ima oči boje različka. Ali kako je krilima pokrila cvijet, zapravo vidim samo njene oči.
Ja se spustim na maslačak. Lagano. Da me ne primijeti odmah. Mislim da mi je Teri, naš čuvar plaže, rekao da se to zove mimikrija. Sigurno je guglao. Pa to i on radi stalno. Čak ni ja ga ne mogu uvijek prepoznati u zelenilu.
Krila su mi se lagano podigla, zalelujao je blagi povjetarac. Nos mi je poškakljao miris različka.
Beti me primijetila. Nasmiješila mi se, i lagano ticalom namignula.
„Bari, lijepo mirišeš“, okupala me toplinom.
Mislim da su mi krila malo narasla.
Srce mi se rastapalo.
Kucalo je brže od rijeke i bilo veće od krugova u vodi.
Beti… leptir
Princ Čarls…. Žaba
Teri….. gušter
Glavni lik…. bumbar
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.