Kolumne

nedjelja, 31. listopada 2021.

Božica Jelušić | Splavarenje noćno


Na tebe ja mislim noću, mislim stalno.
Na otoku pustom kao splav te gradim.
Sve što nađem, u te pretopim, usadim,
Krojim, blanjam, spajam, bojam maestralno.
I dnevne sam sate za te odabrala:
Što je mene briga za smjenu i turu?
Ponekad te složim ko glatku skulpturu,
Od kamenja sitnog, škriljaca, kristala.
I tako na suncu sjaji moja prizma:
Izgladih je ručno, dok ti oko žmiri.
Dodajuć na kraju, u staroj maniri,
Neke verse lomne, s notom klasicizma.
Od sebe sam bolja i na sebi radim,
Je li sav moj zanat dostojan tvog sjaja?
Hoćemo li skupa ploviti do kraja?
Strujama prkosim, na tebe se kladim.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.