O blagdanu Purim

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

Purim je židovski radostan blagdan u spomen spasenja Židova u drevnoj Perziji, to je ujedno i najdramatičniji i najzabavniji blagdan,dan blagovanja i radosti.

Ustvari Židovi slave dva povijesna čuda izbavljenja – a to su blagdani Hanuka i Purim, pa se za vrijeme paljenja blagdanskih svijeća izgovara i blagoslov „za čuda“. Purim je blagdan kada se slavi čudo izbavljenja od fizičkog istrebljenja čitavoga naroda, dok Hanuka simbolizira spas od duhovnog uništenja, Purim kao stariji od dva blagdana, kojima se slavi čudo izbavljenja, slavi se u ranoproljetnome mjesecu adaru, koji odgovara veljači ili ožujku. Purim i Hanuka nazivaju se “malim” blagdanima, jer nisu obuhvaćeni šabatnim pravilima o zabranama rada, ali po omiljenosti su u samome vrhu među blagdanima.Ove godine počinje proslava već u četvrtak, 25.02. navečer.

Purim podsjeća na događaj od prije oko 2.300 godina u Perzijskome Carstvu, koji je opisan u biblijskoj knjizi o Esteri. Carev ministar Haman naredio je da se ubiju svi Židovi, da ih se istrijebi iz Carstva. Međutim, careva žena Estera, porijeklom Židovka (još se zove i Hadasa) nikome u početku ne otkriva pravo ime - uspjela je mudrošću i hrabrošću spasiti svoj narod. Pred carev sud je iznijela zlu nakanu njegova zlog ministra, te je car naredio da se upravo Hamanu dogodi ono što je bio namijenio Židovima.I tako bi…

Najmanja obveza je da se na Purim čitaju u sinagogi dva puta biblijske knjige o Esteri, čitane s kožnatoga svitka, megile (što hebrejski znači otkrivanje, a Ester sugerira na nešto skriveno).

Megilat Ester je je jedinstvena knjiga u židovskoj Bibliji i po tome što je uz "Pjesmu nad pjesmama" jedina knjiga u kojoj nijednom nije spomenuto Božje ime jer je je bog u Tori najavio da će od držanja njegovih zapovjedi od strane židovkog naroda "sakriti soje lice". Zato je običaj skrivanja pod maskama - bar stavljanje krinke.

Tijekom purimskoga dana uobičajen je dobar obrok pijući crno vino, te davati milostinju za siromašne i slati hranu najmanje dvojici prijatelja, te se maskirati, jer je to doba radosti.

Proslava se tradicijski obilježava igrokazom o biblijskoj priči o Esteri i zabavom pod krinkama, pa se svi maskiraju (u to doba godine se i u europskoj tradiciji karnevala pleše i buči pod krinkama – maskama, treba podsjetiti da je i u polupoganskim obredima običaj bio istjerivanja zloduha zime).

Tako se pod krinkama dolazi na službu u sinagogi, čita se knjiga o Esteri i na svaki spomen zločinca Hamana snažno se buči čegrtaljkama, viče i udara nogama o pod. U srednjem vijeku, kada su Židovi u europskoj dijaspori vidjeli mnogo više teških, pa i tragičnih dana, nego mirnih i spokojnih, Židovi su Purim dočekivali osobito s radošću i velikim nadama da će se Bog njih sjetiti i spasiti ih onako kako je spasio njihove stare u Perzijskome Crastvu.

Tradicijski se stoga i danas za proslavu pripremaju Hamanove uši, trokutasti kolači punjeni džemom ili makom (može i orasima), jer Haman je glavom platio svoju zločinačku namjeru. Iznimno se, jedino toga dana u godini, radi neobuzdanog veselja koje taj dan donosi piju i razna alkoholna pića (iako mnogi se toga više ne drže). Sve ovo donekle ruši uobičajene ograde ponašanja i u sinagogi pa se taj dan izaziva i tamo mnogo veselja i smijeha, kako i treba biti toga najveselijeg dana u godini.

Čestita se govoreći: Sretan Purim, Purim Sameah!

( ili još Freilichin Purim / Purim Allegre!)

_____________________________________

Napomena: Naravno ove godine - ništa od proslave Purima - Židovska općina Zagreb u Palmotićevoj ulici se uređuje od posljedica potresa i zbog epidemioloških mjera - nema okupljanja, ni druženja.