S kapljom crvene boje na vrhu kista,
Pođem oslikat krilo maloga žúće
(Dok je mirno sjedio na vrhu lista):
- Nek bude, - rekoh, - lijep ko danje paunče!
Kada mu kaplja boje pade na krilo,
Odleti moje malo slikarsko platno!
No, ne daleko. A zašto? Što se zbilo?
Preteška kaplja boje na krilu zlatnom!
Htio je sletjet na lati crvenom maku,
Al' je letio čudno… Kao u transu!
Sve amo-tamo… Pa onda u cik-caku.
Uglavnom s jednim krilom u disbalansu.
Na kraju sleti na dršku mojem kistu:
- Na drugo krilo kapni mi kaplju istu! [1]
(Kontam da mi je tajiti tom sofistu
Najprije da bih krabulju nazad čistu...
Potraj, ljepoto, u oku promatrača!
Estetska nek' sam frajeru eskapada.
Smijem li plakat za bojom ogrtača
jajašca moja dok žude mrvu hlada?
Srećom su rjeđi ovakvi fantazeri
Od onih bijesnih mrežicom što nas traže,
Čiodom sunu, skrase u bombonijeri;
Zjen da im raste kraj naše mrtve straže.
Vanessa Io, prabaka naša draga,
Zato je mudro polegla blijedih beba;
Da bismo, skromni, izmakli oku vraga...
Hoće li kapnut? Još jedan let mi treba!) [2]
__________________________________________
* Prilog „Bijelom platnu“ (Kvaka; 31. kolovoza 2020.).
[1] Sven Adam Ewin
[2] Vanessa Pseudolutea
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.