Zdenka Kirin | Odgovornost i slobodna volja

Vjerodostojnost je mjerilo naše čovječnosti. Čovječje lice se odražava iz svakog postupka, ponašanja i zanimanja kojim se bavi u društvenoj zajednici. Živjeti zajedno u obitelji ili kolektivu traži zrelost uma u dimenziji iskrenosti, moralnosti i osjećajnosti. Evolucija ljudskog uma ogleda se u civilizacijama kroz povijest.

Zdenka Kirin: Posvuda!

U plodovima sočnim i cvjetovima
mirisnim,
u travkama nježnim i krošnjama
rastrošnim,
u očima majčinim i rukama
blagoslovljenim
što brižno čuvaju razigrano dijete –
djevojčicu svoju u naručju
i bdiju cijelo vrijeme da priskoče
i ublaže bol što život urezao je tijelu ...

Post scriptum:

O, Majko, radosna moja i lijepa,
o, Majko, žalosna, brižna i smjerna,
o, Majko, sveg života našega hvaljena –
s tvojih smo ruku donijeti na svijet
i naučili cijenu ljubavi po žrtvi za sreću
koja nadvisuje snagom dobra svako zlo ...

Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa "Zov daljina"

Zdenka Kirin | Kad zaboli u srcu

Trebala je to biti jedna lijepa priča o djevojci koja je uspjela pomaknuti paraliziranu ruku i usprkos nemilosnoj sudbini, ili baš zato, usudila se zakoračiti na književno polje i tako je, uz učenje i golemi trud, postajala sretna ili se osjećala ravnopravna s drugima tzv. zdravim ljudima. Umjetnost muzike riječi nastanila joj je dušu i povela srce daleko u krajeve osjetilnog doživljavanja i stvaranja savršenstva kroz stihovane želje do cilja. Sreća u samopoštovanju počiva. Rezultat mog rada postajao je opipljiv u ukoričenim knjigama. Ublažavati si bol u duši i na tijelu i krenuti putem traženja vedrih nota, ljepota je ispunjavanja unutarnjeg sebe snagom i umijećem sudjelovanja u čudesnom svijetu ljubavi. To znači biti živ ovdje i sada udišući zlatne kaplje svitanja. Zar je grijeh voljeti kroz patnju i plesati po ritmu lepršaja? Obogaćivanje kroz stvaralaštvo u ljubavi donosi cvjetove i plodove. Rast i inspiracija dobrotom, osjećaj je koji buja u krošnji dohvaćanja.

Zdenka Kirin: Majčine ruke

S raskošne grane života
miris se širi u prostore srca
ispunjene koracima dragim
s rascvjetanom i mekom dušom ...
Gledam ljepotu kako se smije
dobrota raste u njoj i njiše se prisno
s rukopisa mojih misli u portretu
koji pokušavam oslikati prisutnošću –
nježnom pjesmom na dohvatu
što šušti obavijajući me šapatom ruža
na oltaru s kliktajima u medaljonu
kroz lepezu radosti u mojim očima ...

Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa "Zov daljina"

Zdenka Kirin - Autoportret s pera

Lijevo: Zdenka Kirin, desno: Narcisa Potežica

Ljudsko društvo je oduvijek iskazivalo predrasude prema drugačijima. Ja sam se, nakon preživljene saobračajne nesreće, borila sa svojim bolima, psihičkim teškoćama i fizičkim ograničenjima. Vraćanjem u školu, ja sam procvjetala i napredovala, stjecala znanje i samopoštovanje kao i dragocjenu mladenačku vedrinu, zanos i radost zaljubljivanja, druženja i plesa. Ja sam odista bila ravnopravna s drugima, bila sam odlična učenica i podučavala one kojima je to trebalo, a oni su meni uzvraćali pomaganjem u svemu što mi je trebalo.

Zdenka Kirin: Trenuci kroz lepezu srca

Oproštaj s mladošću

Pred mojim se očima prostirao prizor zdvojnosti i tuge, kao da se tjeskobnost iz mog srca i duše prelila na ulice jesenjeg dana. Teški, olovni oblaci zauzeli su nebo i tamom svojom obgrlili ogoljele grane drveća. Sjevnula je munja i počela je padati gusta i krupna kiša. Začuh jecaj u kišnim kapima, kao da su se suze izlile iz vrča bezdana i padale u grmljavini koja je muklo odzvanjala u mojim grudima i presvlačila me pramenjem osjetilnog govorenja. Čuh molbu iz golih grana uprtih k nebu da im povrati nježno lišće. Zadrhtala sam od strepnje i klonula na prozorsku dasku. Krv je u meni uzavrela i jaukala. Tresla me je rasprsla misao žalosti i rasparala pogled kroz šumno očajanje. Nije nam bilo pomoći! Vjetar je bezobzirno i snažno slamao grane.

Zdenka Kirin | Je li riječ put do nečije duše?

Lijevo: Zdenka Kirin, desno: Narcisa Potežica

Je li riječ put do nečije duše, i izvire li duša riječima? Kad se dogodi ona čudesna spona koja veže ljude, zatitra riječ među nama i mi stihovima ''čitamo'' jedni druge otkrivajući dobro i liječeći ono loše što nas poput tmastih oblaka obavija i ne da nam vidjeti obzore istinske ljepote, ljepote duše kojoj težimo svjesno ili podsvjesno. Ovaj put smo razmaknuli oblake i spoznali dušu vrsne književnice Zdenke Kirin iza koje je pet objavljenih knjiga od kojih su tri zbirke poezije (Arija srca, Preslica stihova, Koraci srca) te dva prozno-poetska djela ''Zov divljina'' knjiga I i II. O radu i životu književnice pokušali smo više doznati posjećujući njenu profilnu stranicu na Facebooku te kontaktirajući ju e-mailom.