Sjedim za stolom u kuhinji
ujutro, pijem mlijeko
i jedem kruh sa maslacem.
Svjetlo je upaljeno
jer krajolik vani je obojen u sivo.
U spavaćoj sobi moja žena i moja kćerka
još spavaju, u miru.
Kad završim moj doručak
ustajem i gledam kroz prozor:
Vidim susjedni blok;
u nekim prozorima ima svijetla.
Možda neki susjedi doručkuju prije nego odu na posao.
Vani nebo je sivo
pada kiša i zrak mora da je vrlo hladan;
srećom danas ne radim rano.
I još vidim, ispred mog prozora
veliki bor, koji stoji veličanstven
u našem kvartu.
U mojem djetinjstvu.
bio je bio vrlo malen,
Onda je ovdje porastao, baš kao i ja.
A sad je velik, postao je kuća za ptice
i ljeti nam daje hlad.
Skoro smo istih godina,
on još uvijek stoji, svaki dan ga vidim
kao jednog starog prijatelja.
