Židov sam, prognan iz kibuca,
imam Arapkinju, ženu od svile i vode;
u končanoj mreži koprca se ljubav,
u kapi pomiruju se bogovi
Voli me prstima sviklim na nježnost i sapunicu,
uz nju naučio sam teško disanje poleći na latice,
mjehurićima graditi utvrdu
Sadimo naranče, beremo mokre hljebove i stogodišnje jauke
Djecu hranimo eukaliptusima,
pomazaničkim uljem i hrvatskom poezijom
Na jidišu klečim u Marulićevu bijegu iz venecijanskog stakla,
arabicom tetoviram metaforu na lišće izraslo iz potomstva
Nanoć Arapkinju ljubim,
njene su oči uspavanka u istkanim zvijezdama
Bože, hvala ti na snu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.