Kolumne

petak, 26. kolovoza 2022.

Dario Samardžija | Nedostižna ljubav


Tonem u brazde vrličkih poljina,
a ptice grakću i raznose moj bol.
Vjetar otima jesenje klasje
da ogoli polja u dol.

Čujem još uvijek tvoj topli glas
što kudi vječnost ljubavi naše.
Moli da tonem još dublje u ponor
gdje ljubavi stare odagnaše.

Kad bi me barem primila za ruku
i povela sa sobom u nedostižan svijet,
izliječila bi moje rane
kao klasju crni snijet.

Živio bih sretno s tobom
izvan grana usnulog planeta
da mi na čas pružiš osjet
nedostižnog božjeg svijeta.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.