Kolumne

utorak, 24. listopada 2017.

Damir D. Ocvirk | Ukleta gora


Navijek tijekom puta biva koja gora,
ukleta i ljuta kad' se preći mora.
Navrh te gore orkani se danom časte,
večeri i zore vabe oblake tmaste.

Dostižna je velikana čila srca, moćna bila;
hridima opasana uz noge išće krila.
I  svagda vile zbore: da se rijetki usude
dotać' plavo more niz klete gudure.

Jer rijetkog je daha pri ljudskosti bića,
odveć uzdaha iz hira slabića.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.