Julijana Adamović, za knjigu je proza Glineni anđeli dobila stimulaciju Ministarstva kulture za 2016. godinu, i ušla u izbor stimuliranih dvadesetitroje između stotinu i šezdeset knjiga proteklih godinu dana u Hrvatskoj. Sama je autorica već nagrađivana za prve i početne knjige 2008., od nagrade Kiklop do povelje naših Dana Kozaraca.
Autorica je energična i uvjerljiva kolumnistica T-portala, a naše smiješno privremene perspektive, nastoje ju smjestiti malo na jednu pa malo na neku drugu stranu, pri tim kolumnističkim njenim replikama, no izvjesno je da je njena pozicija Njena i Konkretna i Egzistencijski nepodilazeća te bitno Etička.
I kao književnica u užem polju, pošto je i sam kolumnizam povremeno nagnut u blizinu književnoumjetničkih stilova, dakle kao književnica poezije te proze i pisanja za mladežne čitatelje kao i njihove bližnje – autorica Adamović uvjerljiva je i najuvjerljivija kada je oštra do naturalističkih planova, kada je dapače i sam naturalizam prekoračen, i kada je povijesna zbilja raskrinkana u svojoj lažljivosti pa joj je, dapače i upravo baš jedinom podnošljivom opcijom – biti poraženom u književnoj ekspoziciji.
Prozu autorice Julijane Adamović jako zaokuplja tjelesnost kao mjesto, kao jedino mjesto koje ne laže, pa je instancom, to tijelo, pamćenja i filtracije od svakodnevnog ali i najnesvakidašnjijeg užasa.
Naša Povelja joj kao autorici izoštrene i mudre pismenosti čestita na reljefnosti svijetle i odlučne osobnosti koju izlaže spram ekspozitura produljeno poratnih zala. Turbofolk je ostavljen kao poratni trojanski konj u našoj svakidašnjici, a njega, to acivilizacijsko divljaštvo, Julijana Adamović, bez suzdržavanja rasvjetljava.
Vezane objave:
Vezane objave:
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.