Zdenka Čavić | Sveta tišina

Na stazama sjećanja

čempresi šute 

u svetoj tišini.

Plamen svijeća 

blago treperi,

duše se stisle

u krhkost postojanja.

Vjetar raznosi tugu,

mrtvi počivaju.

Dušni je dan,

naviru sjećanja.

Hladan povjetarac

njiše misli

i priziva usnule.

Uz cvjetove marigolda,

rituali se ponavljaju.

Tuga se uvlači

u žalovanje,

oplakivanje voljenih.

Sjećanja se predaju vječnosti.

Otvara se portal

između života i smrti.

Čempresi na straži,

mrtve čuvaju.

Duše putuju

kroz vrijeme i prostor,

kao niti u beskraju.

Zdenka Čavić | Olga Tokarczuk - Heroina suvremene književnosti

Čini se kako se mnogima od nas svijet književnosti otvara postupno, te da za pojedine zapažene književnice i književnike saznamo tek pošto oni dosegnu sam svjetski vrh, dobitkom neke od značajnijih književnih nagrada, a osobito ako je to Nobelova nagrada. To pobuđuje poseban interes čitateljske javnosti. Tako je to bilo i s Olgom Tokarczuk, poljskom književnicom i dobitnicom Nobelove nagrade za književnost 2018. godine, koju je dobila „za narativnu maštovitost koja s enciklopedijskim strastima predstavlja prijelazne granice kao i oblikovanje identiteta." Ova formulacija nagrade ističe nekoliko ključnih aspekata njezinog književnog stvaralaštva. Danas se ona smatra jednom od najvažnijih i najutjecajnijih suvremenih autorica. Njezina djela karakterizira bogatstvo jezika i duboko filozofsko promišljanje o ulozi čovjeka u očuvanju života na Zemlji. Posebno se to odnosi na biljne i životinjske vrsta koje nemilosrdnim uništavanjem njihovih staništa i lovom, čovjek lišava života i istrebljuje na različite načine. Ona znakovito skreće pozornost na to s dubokom empatičnošću i osobnim stavom. Cjelokupnim stvaralaštvom, širokim spektrom tema, uključujući naš identitet, migracije, ekologiju i ljudsku psihu, stvara složenu narativnu strukturu u svojim djelima koja čitatelja zanimljivo vodi kroz različite perspektive i u različito vrijeme.

Olga Tokarczuk rođena je 29. siječnja 1962. godine u Sulechówu, u Poljskoj. Studirala je psihologiju na Sveučilištu u Varšavi, što je značajno utjecalo na njezin književni rad. Pozadina u psihologiji omogućila joj je dublje razumijevanje ljudske prirode, što se odražava kroz kompleksne likove o kojima piše i emocionalnim dubinama njezinih romana. Započela je svoju književnu karijeru 1984. godine, a prvi romani, poput Izgubljena duša (Zgubiona dusza) i Dvojna duša (Podwójna dusza), već tada su pokazivali njezinu sklonost prema istraživanju ljudske psihe i identiteta. Međutim, pravi međunarodni uspjeh doživjela je tek romanom Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju (Prowadź swój pług przez kości umarłych), kojim kombinira elemente misterije, ekološke kritike i filozofske refleksije. To je moralni triler koji čitatelja drži u napetosti od prve do zadnje stranice.

Teme i stil njezinog pisanja

Ipak, jedno od najznačajnijih djela Olge Tokarczuk je roman Jakubove knjige (Księgi Jakubowe), objavljen 2014. godine. Ovaj opsežan roman, za mnoge veliki zalogaj za pročitati ga, istražuje život Jakuba Franka, kontroverznog vođe židovske sekte u 18. stoljeću. U njemu se ona bavi  pitanjima identiteta, vjere i kulturnih sukoba. Vješto koristi i isprepliće bogatstvo povijesnih i mitoloških činjenica kako bi stvorila složenu narativnu strukturu koja čitatelja vodi do najskrovitijih zakutaka duše. 

Ključne se teme u njezinim djelima većinom prikazuju kroz koncept putovanja, kako fizičkog, tako i duhovnog. Njezini likovi često putuju, bilo da se radi o stvarnim putovanjima ili unutarnjim previranjima. Ova putovanja često su simbolična, predstavljajući potragu za identitetom i smislom u svijetu koji se neprestano mijenja. Stil pisanja karakterizira joj bogatstvo jezika, pitoreskna slikovitost i duboka emocionalna rezonanca. Njezina sposobnost da oživotvori složene likove i situacije omogućava čitateljima da se istinski povežu s temama koje u romanima istražuje. Često koristi elemente magičnoga, što dodatno obogaćuje njezinu naraciju. To se osobito vidi i naglašeno je u njezinom romanu Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju, objavljenom 2009. godine. On predstavlja jedinstvenu kombinaciju misterije, ekološke kritike i filozofske refleksije istražujući složene teme kroz prizmu jedne vrlo neobične pripovjedačice, Janine Duszejko, akademske građanke u mirovini, ekološke aktivistice i ljubiteljica poezije.           

Filozofska refleksija i ekološka kritika u „Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju”