Zdenka Čavić | Sveta tišina

Na stazama sjećanja

čempresi šute 

u svetoj tišini.

Plamen svijeća 

blago treperi,

duše se stisle

u krhkost postojanja.

Vjetar raznosi tugu,

mrtvi počivaju.

Dušni je dan,

naviru sjećanja.

Hladan povjetarac

njiše misli

i priziva usnule.

Uz cvjetove marigolda,

rituali se ponavljaju.

Tuga se uvlači

u žalovanje,

oplakivanje voljenih.

Sjećanja se predaju vječnosti.

Otvara se portal

između života i smrti.

Čempresi na straži,

mrtve čuvaju.

Duše putuju

kroz vrijeme i prostor,

kao niti u beskraju.