Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
petak, 20. ožujka 2026.
Svjetski dan poezije - Giornata Mondiale della Poesia: Poezija na kotačima | 21. 3. | Gradske autobusne linije 1, 2 i 3 | 8:15 - 10:25
utorak, 25. ožujka 2025.
U organizaciji Udruge Ritam misli u Varaždinu je 22. i 23. ožujka održan pjesnički maraton ‘’Poezijom govorim’’
23. ožujka, u dvorani Županijske palače odzvanjala je poezija i glazba. Oko 80 pjesnika iz raznih gradova Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Austrije i gotovo cijele Hrvatske govorili su svoje stihove ili stihove njima dragih pjesnika. U jazz izvedbi dobro nam poznatih evergreena program su glazbom popratili Darko Dac Golubić na klavijaturama i vokal Zoran Puljek. Ispred Varaždinske županije, svim prisutnima, obratila Sandra Malenica, savjetnica za kulturu u Upravnom odjelu za prosvjetu, kulturu i sport. Ona je poetskim pozdravnim govorom i ove godine poželjela pjesnicima pregršt nadahnuća i radost druženja, primijetivši da festival raste iz godinu u godinu.
Nakon Maratona poezije i kraćeg domjenka pjesnici su kratkom šetnjom centrom Varaždina upoznali ljepotu grada te od 16:00 na trgu Matije Gupca uz stihove i glazbu zašuštali s tri pjesnička javora koji su zasađeni proteklih godina. Prvi pjesnički javor posađen je 2018. Pokraj njega je 2019. postavljena ploča sa stihovima slovenskog autora, Milana Novaka:
''Gore u krošnjama trepere
Pjesma radosti, poj udvaranja, nakloni poštovanja
Gore u krošnjama viju sloboda i nadahnuće''
Radost susreta i poezija prijateljstva zasigurno će šumjeti krošnjama javora još desetljećima. A umjetnici će ih nositi u mislima kao nadahnuće, kao izvor, inspiraciju.
U večernjim satima tridesetak pjesnika održalo je mali maraton poezije i glazbe u kavani Stara vaga. Poezija i glazba rodila je neka nova prijateljstva i obećanja za neke nove susrete.
U nedjelju 23. ožujka, ispred Arene, varaždinske sportske dvorane održan je recital posvećen rijeci Dravi i prirodi. Uz tok Drave i šum vrba idealno se uklopila meditativna glazba na handpanu, mladog glazbenika Ivana Judaša. Uz kavu i pecivo, osunčano jutro uz miris proljetnog buđenja i žubor rijeke pjesnici su ponijeli grančice lovora, netko za grah, a netko za dugo sjećanje praćeno mirisom koji opija. Na recitalu Poezija u toku sudjelovalo je četrdesetak pjesnika iz pet zemalja. Zagrljaji i smijeh, stihovi i glazba privukli su šetače koji su isprva znatiželjno, a zatim s pažnjom osluhnuli poneki stih ili uplovili u meditativnu čaroliju zvuka.
Dvodnevni program vješto su vodili članovi udruge Ritam misli, Edita Kutnjak Zlatar, Ljiljana Mladenović, Nenad Slukić, Ljubica Ribić i Milan Novak.
Bez ljubavi prema poeziji i entuzijazma zasigurno takva manifestacija ne bi bila, već osmu godinu, održiva. No, svoj doprinos cjelokupnoj priči i ove godine dali su sponzori: Varaždinska županija, Grad Varaždin, Arena Varaždin.
Utemeljitelji udruge Ritam misli, Ljubica Ribić i Milan Novak ponovno su probudili pozitivne emocije kod svih prisutnih i još jednom potvrdili da je poezija poveznica koja snagom riječi ruši sve nametnute barijere.
I kako pjesnik, jedan od organizatora i idejnih začetnika pjesničkog maratona Poezijom govorim / S poezijom govorim, Milan Novak u Poslanici Ritma misli, Poezija - soba za bijeg za usijane glave, vezano na Međunarodni dan poezije navodi:
'' Tragajući za esencijom poezije, naišao sam na ovu tezu, čije autora ili autorice ne znam, ali sam prihvatio ovo objašnjenje: Poezija je prostor u kojem se susrećemo kroz vokabulare svih boja, ritmova i zvukova koji hvataju bit ljudskog bića, njegove osjećaje te dijalog i komunikaciju. Pjesnici šire bezvremenske poruke i ponekad su instrumenti i svjedoci važnih društvenih i povijesnih promjena, no ponekad nam njihovi stihovi jednostavno pomažu pronaći duševni mir i vlastitu bit. Svaki jezik ima svoju poeziju i svaki čovjek ima svoj ključ za poeziju.''
Autor teksta: Ljubica Ribić
ponedjeljak, 12. ožujka 2018.
Međunarodni natječaj povodom svjetskog dana poezije, 21.3.2018. | International Competition, World Poetry Day, March 21 2018 | Mednarodni natečaj za Svetovni dan poezije 21. marec 2018.
Natječaj je otvoren do 21.3.2018. Rezultati natječaje bit će objavljeni najkasnije 10.travnja 2018.
Svaki autor smije poslati samo jednu pjesmu.
4. Tekmovati ne morejo osebe mlajše od 16 let.
The Kvaka literary magazine, whose goal is to promote reading and writing of prose and poetry, is pleased to announce an international competition for all the writers who write in any of the regional languages (Croatian, Serbian, Bosnian, Montenegrin, Slovenian) as well as in English.
A single winner will be pronounced, regardless of the language of the poem.
The winner will receive a Diploma by the literary magazine Kvaka. Besides the diploma, ten honourable mentions will also be rewarded.
Names of the judges will be published after the end of the competition.
The winning poem, as well as the ten honourable mentions, will be published in the e-zine.
Rules:
1. Poem length must not exceed 25 lines, spaces between stanzas not included
2. Each poem must be signed by the author's name and surname. Please submit only one poem.
3.The poems must not be previously published in any way, including online
4. Contestants must be at least 16 years old,
5. Send your poems to
casopis.kvaka@gmail.com
Subject: World Poetry Day Competition 2018
Literary magazine Kvaka is not responsible for possible plagiarism. But if plagiarism does occur, the name of the plagiarist will be made public.
The competition ends on 21. March 2018. The results will have been published by 10. April 2018
četvrtak, 23. ožujka 2017.
Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak
Bila je to mala čudesna skupina za magičnu prvoproljetnu večer!
nedjelja, 19. ožujka 2017.
Svjetski dan pripovijedanja i Svjetski dan poezije
utorak, 29. ožujka 2016.
Marijan Alaniz: Beznađe
Raspalo se nebo nad mojim vjeđama.
Na vrhu usnule jele odmara se oblak.
Grimizna jesen bode moje zjenice
neprirodnim plamenom.
Sjedim u kupeu
najprljavijeg vlaka na svijetu
i obuzima me strah od nestajanja.
Stupovi kraj pruge vode me
u beskonačnost
svojim ujednačenim i bljeskovitim
pojavljivanjem bez smisla.
Poput papirnate lutke
sjedim i bojim se
jesenjeg požara što
bukti sa one strane prozora.
Gore šume,
a umjesto dima,
magla.
Bože, pomislih...
nestat ću daleko od svog cilja,
nestat ću mnogo prije nego što
ovaj vlak uplovi u svoju zadnju stanicu,
nestat ću a da to nitko neće
ni primijetiti.
Jer, kada nestanem
iza mene neće ostati ništa,
ni pepeo,
ni kosti,
ni osušena koža.
Na izlizanom plišu
najprljavijeg kupea na svijetu
ostat će samo papir,
vlažan papir
prožet maglom
jedne usputne
jeseni.
Marijan Alaniz: Beznađe - pjesma pohvaljena na natječaju za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.
Radmila Milojević: Ciganke dočekuju Đurđevdan
U ranu zoru na Đurđevdan, ciganke se
umivaju ispod vodeničkih mlinova,
uz ciku pesmu i smeh,
prskaju se vrbovim grančicama
Gore vatre đurđevske,
igraju i pevaju cigani
tuku bubnjevi sviraju trube,
trepere daire
Igra kolo ne prestaje
Lepršaju boje šarenih haljina na nežnom vetru
Pljuska i šumi vodeničko kolo,
Prosula se belina đurđevka na obali
Jeca tanka žica tamburica
Prolama se prostorom
Roje se iskre vatre đurđevske lete u krug
U visinu sve se okolo crveni
Jutro je protkano ružičastom maglom
Sunčane kiše u slapovima
Radosnim smehom sevaju oči garavih ciganki
Čuje se na mahove kada muzika iznemogne
Iz luga pesma slavuja
Prsti voda na sve strane s'vodeničarskih mlinova
I mladih vrbovih grančica
Uz ciku, pesmu i smeh na Đurdevdan
Ciganke se kupaju ispod vodeničarskih mlinova
Da bi bile još lepše.
Radmila Milojević: Ciganke dočekuju Đurđevdan - pjesma pohvaljena na natječaju za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.
Teja Branković: Starac i more
Možda,jednoga dana,
kad mnogo godina prođe,
kad počnu da salijeću te sjećanja,
možda,tad, u snove ti dođem.
Kad umoriš se od lutanja
kad pojave ti se prve bore,
možda,tad, sjetiš se,
ti bio si mornar, a ja more.
Možda se sjetiš,da si volio
da ploviš morem u kojem talasa nema,
možda, neka stara slika ili stih,
podsjeti te da postojala je jedna žena.
Žena, koja je bila tvoje more
i dopuštala ti da mirno ploviš,
trudila se koliko je mogla i znala,
da jednom i ti nju zavoliš.
A ti si želio talase,
koji će te odvesti nekud daleko,
vjerovao si,tamo negdje u daljini
da čeka te bolji neko.
Možda, jednom,kad život prođe,
kad ti lice išaraju bore,
znat ćeš, da si postao starac,
a ja sam ostala tvoje more.
Teja Branković: Starac i more - pjesma pohvaljena na natječaju za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.
Jože Brenčič: Promjenjivost
uvek me zanima isto parče neba
čudno je
da iz godine u godinu
snimam jesenje motive
uske ulice primorskih gradova
labudove na jezerima
odraz drveća na površini vode
odjednom je sve jednostavno
lišće u jesenjim bojama
žene i životinje, pa i ruže
opet i opet isti motivi
ali u drugačijem svetlu
nebo nije isto
kao da bih hteo da pomerim vreme
i trajanje
oči neke druge osobe
iako iste
glas drugačije zvuči danju
nego noću
kada je milujući i nežan
kao da se svlačim
drugačija si nego juče
Jože Brenčič: Promjenjivost - pohvaljena pjesma na natječaju za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.
Mirjana Mikulec: Spremanje uspomena
Godine poslagane
Na nosače uspomena
Uredno složene i odložene
Izbačene iz sjećanja
Na police
Paula Antunović: Nemir
Zašto baš sad mislim na tebe
U noći koja glasno plače
Jesenjom kišom
Koje dugo nije bilo
Koja brazda tlo kao moje lice
I stvara lokve
U kojima će se ujutro ogledati djeca
Lupkajući čizmicama i smijući se
Zašto baš sad mislim na tebe
Kad se kora stabala navlažila toliko
Da je lišće odlepršalo
U plamenim bojama
Narančastoj
Žutoj
Crvenoj
Boje mi se rugaju plesom
Zašto baš sad mislim na tebe
Opet je jesen
Lažem
Nema opet jeseni
Bilo je rano proljeće
I nekakav kišni dan
Kava, dim i smijeh
Nevine priče o poeziji i glazbi
Zašto baš sad mislim na tebe
Sad kad sam sama
Kad mi je bol legla na prsa
I zaustavlja mi dah
Moram zatvoriti oči da bih vidjela
Moram smiriti ruke da bih dotaknula
Moram sanjati da bih doživjela
Nemir
Navlačim prugastu majicu
Smijem se odrazu u ogledalu
Tom propupalom oblom tijelu
Toj zlatnoj kosi
Koja ti ne dodiruje lice
Paula Antunović: Nemir - pobjednik natječaja za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.
Rezultati natječaja za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije
Na natječaju za najljepšu pjesmu organiziranom povodom Svjetskog dana poezije najljepšom je proglašena pjesma autorice Paule Antunović: Nemir.
Pohvaljeni autori:
Mirjana Mikulec: Spremanje uspomena
Jože Brenčić: Promjenljivost
Teja Branković: Starac i more
Radmila Milojević: Ciganke dočekuju Đurđevdan
Marijan Alaniz: Beznađe
Hvala svima koji su sudjelovali na natječaju. Čestitamo pobjednici i svim pohvaljenim autorima.
ponedjeljak, 21. ožujka 2016.
21. ožujak - Svjetski dan poezije
Svjetski dan poezije (eng. World Poetry Day) UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999 godine s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Na proglašenju praznika rečeno je da treba odavati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim poetskim pokretima.
Pozivamo sve zainteresirane pjesnike da nam e-mailom pošalju jednu svoju pjesmu. Natječaj je otvoren, za cijelu regiju, do srijede, 23.3.2016.
Najbolja će, po izboru uredništva, biti nagrađena knjigom poezije Martine Dumbović - "Bijesovi i kaos" i objavljena u časopisu.
Ime pobjednika bit će objavljeno u petak 25.3. 2016.
Sretno!


