Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Danijela Trajković. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Danijela Trajković. Prikaži sve postove

subota, 23. veljače 2019.

Octavio Quintanilla | Loneliness - Usamljenost



Loneliness   

As a boy, I’d climb trees,
reach into nests birds
would leave unattended.
I’d fill my hand
with small eggs, and often
one or two hatchlings
would stare at me
from behind the sprigs.
There were times I wanted
to take them home,
keep them as my own,
raise them, imagined their beaks
would one day open
to call me, “Father.”

Usamljenost

Kao dječak, penjao sam se na drveće,
posezao u gnijezda koja su ptice
ostavila bez nadzora.
Ispunio bih ruku
malim jajima, i često bi
jedan ili dva ptića
gledali u mene
kroz grančice.
Bilo je trenutaka kad sam želio
ponijeti ih kući,
zadržati ih kao svoje,
odgojiti, zamišljao da će se njihovi kljunovi
jednog dana otvoriti
i zvati me, „Oče“.


Prijevod: Vedran Smolec

Objavljeno u suradnji s Danijelom Trajković

petak, 4. siječnja 2019.

Danijela Trajković


Danijela Trajković (1980) je master profesor engleskog jezika i književnosti. Studije je završila na Filozofskom fakultetu u Кosovskoj Mitrovici.

Piše kratke priče, pesme, književnu kritiku i bavi se prevođenjem. Objavljuje u časopisima i novinama u zemlji i inostranstvu.

Zastupljena i u nekoliko antologija od kojih je najnovija World Poetry Almanac (2017-2018) koju uređuje Hadaa Sendoo.

Izdala je knjigu „22 vagona“, izbor i prevod iz savremene anglofone poezije (Istok, Кnjaževac, 2018).


Hibernacija

položite me na neku kamenu ploču
na mestu gde je nebo čisto
gde me sunce može još neko vreme lagati
da ćeš doći
gde će me mesečeve oči još malo
još samo malo
lažno milovati
gde će mi zvezde horski pevati
prevrtljivu uspavanku
gde će jedino kljunovi po mome telu
kucati tvoju tajnu





nedjelja, 30. prosinca 2018.

Danijela Trajković | Med od marakuje



nisam te tražila na nijednom putu
ionako smo putevima rano dosadili
na nijednoj livadi gde smo trčali
jer ni ptica više nad njima nema
ni kod seoske česme sa velikim
kamenim koritom punim pijavica
gde smo punili balone i pojili stoku
nisam te tražila
jer ti spavaš s druge strane naše mahale
a meni se tamo ne ide

četvrtak, 27. prosinca 2018.

Danijela Trajković | Sećanje



kroz prozor
jedne meni odnekud poznate kuće
prilepljena uz staklo
posmatram kako sveće pokušavaju
da ugreju neku devojku
dobermani sede oko nje i sviraju violine
gavran u svom svečanom odelu
stoji kraj devojčinih nogu i nešto govori
beli leptiri klizaju se
po satenskoj haljini na njenom stomaku
brod sa stranom zastavom prekriva mesec