dok ga ne ispuni
Pet zločina za naslovnice, roman Danijela Trumbića, objavila je u prosincu 2023. godine Naklada Bošković.
Naslov Trumbićeva djela upućuje koja je to vrsta romana i o kakvim je zločinima riječ. Makar! Makar! Vijesti s naslovnice poput su hrane za hijene: svaka hrana i svježa i koja se raspada može poslužiti hranom za hijene. Sve može postati vijest za naslovnicu. Pogotovo ona vijest koja rastjeruje i strmoglavljuje etiku (istinu) i estetiku (ljepotu) – zapravo je takva najpoželjnija. Kad se već igramo natrijevim kloridom, dodajmo ga onda još nekoliko prstohvata. Evo što piše u knjizi poznata autora: Očito je da smo mi zatrovani lošim stvarima koje ubacujemo u svoj mozak. To može biti: TV program, loša muzika, novine, loše knjige, loše društvo, loša hrana i slično loše. Primijetili ste da jedino kod TV programa i novina nisam dodao pridjev loš. To bi bilo pleonazam. [Podebljao a.]
Koliko vješto piše autor Trumbić. To čak nije ni retoričko pitanje. Nema napora u njegovu kazivanju, vješto i neprimjetno prelazi iz situacije u situaciju, iz krimena u krimen. Izrazi se njegovi slažu kao što iskusan kartaš vuče karte: nečujno, a ipak ritmično, pobjedonosno bez pokazivanja trijumfa, skladno bez pokazivanja napora. Kad je autorov fokus usmjeren, on preuzima kormilo, nudeći tako psihološko rasterećenje i mogućnost čitanja bez napora. U tom se smjeru kreće piščevo kazivanje.
Kako Trumbić prikazuje zločine, ubojstva? Trebalo bi, zapravo, napisati na početku romana (kao što piše na početku svjetski poznate uspješnice) Pet zločina za naslovnice: Handle with care. This is a dangerous book. (Služiti se [knjigom] s oprezom. Ovo je opasna knjiga.) Zašto?
Zločin broj dva iz Pet zločina za naslovnice:
… ovdje su mu za brzu i efektnu egzekuciju trebale i snaga i brzina i spretnost. Udario je prvi djevojčicu svom snagom šakom u glavu, ona se u trenu srušila na zemlju, možda već mrtva, jer ju je pogodio točno u čelo, a dok se druga pokušavala snaći, on joj je već zario nož u grudi. Jednom, drugi put, treći, četvrti, peti, šesti... Bijes je izlazio iz njega. Krv je svuda šikljala, a onda se sjetio da mora dovršiti i drugu, te je i njoj, koja je već bez svijesti, možda već mrtva, ležala u traci, zabio nož nekoliko puta, gađajući u srce...
Sve je to trajalo tek desetak sekundi.