Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Biljana Mandić Kovačević. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Biljana Mandić Kovačević. Prikaži sve postove

srijeda, 20. lipnja 2018.

Biljana Mandić Kovačević | Agnus Dei


Sniti ili ne sniti?! – pitanje je sad!
Još se dan od noći ne dijeli. Još se tama povlači svud.
Zalutale pjesme i preglasne note raširile se kojekud.
Noć je, tamna, gluha. Ne čuje se ni sove huk.
Samo mrak i tama i tihi noćni muk.

ponedjeljak, 18. lipnja 2018.

Biljana Mandić Kovačević | Dug



Ponekad pomislim da nikada neću otplatiti svoj dug
čini se da je težak i poprilično dug
Ne bih mogao ispisati sve svoje grijehe
makar čamio cijeli dan s olovkom u ruci
ispod neke lijehe
Ta tko će ih sve znati
To je kao da ideš košulju poslije jela prati

utorak, 12. lipnja 2018.

Biljana Mandić Kovačević | Prsten



Nismo se zavjetovali na vječnu ljubav
Niti na poslušnost
Ušli smo jednostavno u obruč života
nepromišljeno i strasno
vjerujući da nismo ni prvi ni posljednji
koji će živjeti kao žrtva brzopletih maštanja
Nespretnim prstima otkopčavali smo
dugme po dugme  mladenačkih želja
očekujući ispod zaprte košulje iznenađenje života

petak, 8. lipnja 2018.

Biljana Mandić Kovačević | Otvorene rane




I već mi je dosta te pozitive
Što iskaču na sve strane
Samo što otvoriš prozor
Evo, već  netko  ti pred oči bane
I čitaš bez volje ta znaš već sve o čemu pišu
Da zgrabiš tugu i žalost za vrat i ne daš im da dišu
Da ih držiš tako nemilosrdno dok ne ostanu bez zraka
Da nestane sa ekrana crnilo, pošast rata, glad i tenkovi iz mraka
Što tiho gmize neutabanom stazom i lažu da su tu zbog mira
I ne mare što sve koji ih čuju il' vide duboko u srce i um dira
Pa gaze sve staze kojima idu ne mareći za cvijeće što ih čovjek baca
Nit' za gladno dijete što po blatu gaca

utorak, 10. travnja 2018.

Superiornost doživljavanja i izražavanja Biljane Kovačević


Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

Na Virovitičkim umjetničkim večerima u kafiću Cug publici se prošle subote (7.travnja.2018.) predstavila Biljana Mandić Kovačević, svestrana umjetnica koja piše poeziju i prozu, a bavi se i pjevanjem i fotografijom. Poezija Biljane Kovačević bilježi trenutke koji se u bezbroj asocijativnih smjerova šire u raskošne doživljaje, povezujući strepnje, slutnje i dojmove, koji ipak nikad ne prelaze granicu prema hedonizmu.

Pjesnikinja nas upoznaje s osjećajima koji ostaju proživljeni, ali i nadživljeni, više u iščekivanju sljedeće senzacije nego u predavanju trenutnoj. Sveobuhvatni slobodni stih Biljane Kovačević često je narativni, na granici s prozom, ali pritom zadržava poetske osobine u intenzitetu doživljaja i u svježini opisa. Stoga u njezinoj pjesmi iznenađujuće bljesne cvjetić usput primijećen u urbanom okruženju, ali i kadar iz filmskog hita ili pak odjekne snažan rock refren koji je dozvan iz prošlosti kako bi potcrtao doživljaj u sadašnjosti.