(Inspirirano romanom Erich Maria Remarquea)
U blatu sam do koljena.
Miris cvijeća,
postala je legenda.
Po cijele dane i noći,
pucaj-trči-sagni glavu
da tebe ne bace sljedećeg
na zemlju ničijeg čovjeka.
Ignoriraj što tvoj brat,
kojeg si upoznao
prije dva tjedna,
vječno spava pored tebe.
Ignoriraj plač odraslog čovjeka,
koji vapi
za toplim zagrljajem svoje majke.
Ignoriraj sve to
kao što si zanemario
glad u tvojem želucu,
zadnjim znakom da si dio ljudske vrste.
Ti nisi čovjek,
nisi ni životinja,
njihovo ime bar nešto znači.
Pogledao sam naprijed,
napet,
u strahu
da će to biti zadnji put
kad ću vidjeti ljudsko lice,
makar je ono skriveno
iza hladnog oružja.
Moje oči,
ugledale su leptira
koji stoji na prstima
mog mrtvog prijatelja.
Ispružio sam ruku
da ga maknem od strahote rata,
no i pokušaj njege
bio je okončan
pucnjem.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.