Clara Wolf | Sve je tiho na zapadnoj fronti

 
(Inspirirano romanom Erich Maria Remarquea)

U blatu sam do koljena.

Miris cvijeća,

postala je legenda.

Po cijele dane i noći,

pucaj-trči-sagni glavu

da tebe ne bace sljedećeg

na zemlju ničijeg čovjeka.

Ignoriraj što tvoj brat,

kojeg si upoznao

prije dva tjedna,

vječno spava pored tebe.

Ignoriraj plač odraslog čovjeka,

koji vapi

za toplim zagrljajem svoje majke.

Ignoriraj sve to

kao što si zanemario

glad u tvojem želucu,

zadnjim znakom da si dio ljudske vrste.

Ti nisi čovjek,

nisi ni životinja,

njihovo ime bar nešto znači.

Pogledao sam naprijed,

napet,

u strahu

da će to biti zadnji put

kad ću vidjeti ljudsko lice,

makar je ono skriveno

iza hladnog oružja. 

Moje oči, 

ugledale su leptira

koji stoji na prstima

mog mrtvog prijatelja. 

Ispružio sam ruku

da ga maknem od strahote rata,

no i pokušaj njege

bio je okončan

pucnjem.