Ovo je kratka priča... sa samim sobom. Ili, ako želimo podijeliti iskustvo, vrijeme i zajednički prostor – bujrum!
Budim se.
Imao sam lijepe snove. Da, u snovima vrijeme ne postoji. Ako se desi sve se dešava brzo. Drage osobe i susreti s njima - pogotovu.
Da, sve se manje viđamo i posjećujemo.
Danas se nadam dragom i dugo očekivanom susretu sa...?
Ali samo se nadam.
Vrijeme prolazi, donosi promjene. Kada imate dovoljan broj godina, promjene i nisu, često – na bolje.
Sve se mijenja. Naše zdravlje također.
Drugi, oko nas, na naše starenje odgovaraju sa sve manje obzira i pažnje.
Kako mladi odlaze od nas, nas starih, izgleda, sve je više. A sve nas je manje.
A ima nas.
Ljubav?
'To' se dugo traži. Mnogo je važnija od naših snova, no za mnoge, 'ona' postoji samo u snovima. I buđenje je bolno. Pa shvatite koliko je u 'njoj' posjedovanja a malo slobode. Mnogo slobode može voditi k nevjeri, razvratu...
Srditi, ljuti, razočarani, iznevjerenih želja i nada... odlazimo tiho i nečujno na mjesta gdje je zakopano najviše – želja, nada i snova.
Neki se ljute i negoduju dovoljno glasno. Onda ih ignoriraju.
Budimo u miru sa samim sobom, a u dobru kakvo god imamo – živimo dok nas ima - sa svima njima.
A 'oni su sutra ti – kao danas 'mi'!
Dans može biti i dobro. Onako kako se odlučimo i kako se osjećamo.
Sutra?
Budućnost više obeća je no što daje. Zato – danas je dobro.
Ako se probudite s gastritisom... ili artritisom – super je u odnosu na sutra, prekosutra, naksutra ...
Zato, ipak, dobro je – ako poživimo može biti gore!
Pa,onda - dobro je.
Dobro!?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.