Ne prođe ni nekoliko mjeseci (i to još poguranih!) i eto me opet pred mrskim neprijateljem: tunelom za pregled magnetskom rezonancijom. Drmnula ja već aperitiv - dva mala Normabela, sjela i čekam da ispljune onog jadnička kojeg "kuha" već tri kvarta ure. Čekam, šetam, brojim podne pločice, razmijenim pokoju s ostalim čekačima. Jedan se ušetao kao i ja pa da nam brźe prođe vrijeme, započnem razgovor jer mi se učini da je i on iz mog kluba klaustrofobičnih. (Kamo sreće da nisam)
- I vi čekate magnet?
- Jesam.
- Je li vam prvi put?
- Nije.
- Pa je li vas strah?
- Je.
- Nije sigurno više od mene.
- To se vama samo čini. Ne znate vi, moja gospođo, što sam ja doživio kao dijete s tim tunelima - razveže odjednom jezik, a ja nemam kamo pobjeći da ne čujem nastavak.
- Ja sam vam kao mali upao u neku cijev na gradilištu i zaglavio se u njoj. Nisam mogao ni naprijed ni nazad.
- I kako ste izišli, tko vas je izvukao? Koliko ste bili unutra? - raste polako moj adrenalin, a strah na kvadrat.
- Mislim da su došli neki ljudi u uniformama koji su počeli pilati cijev, a moja mama i neka teta iz vrtića, poslije sam sam saznao da je psihologinja, stalno su pričale sa mnom da me ne uhvati panika.
- Pa kako ste poslije toga imali hrabrosti ući u magnet?
- Ne pitajte.
- Hoćete li jedan Normabel? - nudim ja.
- Neću, hvala. Meni bi bila malo kutija - raste njegova panika, a prati je u stopu moj strah samo malo zatučen tabletama.
On se ushodao, uzdiše, poviruje kroz vrata (mislim, sad će uteći) kad ga prozovu i vrata ga progutaše, a ja ostavih oči u njihovu okviru čekajući da svaki čas izleti iznutra. Nakon male vječnosti, evo ga. Izlazi.
- I? Jeste li izdržali do kraja?
- Jesam. Ništa strašno - s osmijehom odgovori i veselo ode. Sa svojim strahom. Moj je ostao. I njegova priča o cijevi.
Prozovu me.
- Uđite u svlačionicu i skinite se do pasa. Ne zaboravite skinuti grudnjak! - upozorava me sestra i daje neki zeleni haljetak da poslije odjenem.
Otupljena medikamentima skidam se i taman dođoh do grudnjaka kad mi pokuca mjehur. Bezo navučem onaj haljetak, istrčim u hodnik polugola (pa ne očekujete valjda da imaju kod magneta i zahod), obavim svoje i vratim se u svlačionicu gdje me dočeka neka druga sestra i odmah proslijedi do "nogu" magneta, polegne na njega, opaše nekim zavojnicama, nešto mi stavi na stomak i pumpicu u ruku da zovem ako me uhvati panika. Ja poslušna ko dijete, žmirim i radim što kažu. I već brojim da skrenem misli. Vožnja bez karte je počela.
- Udahnite i ne dišite!
Udahnem i ne dišem.
- Sad izdahnite!
- Izdahnem i nastavim brojiti.
Sjetim se početnog stiha koji smo pjevali pedesetih na svim priredbama:
"U tunelu usred mraka" - pa dodajem:
"Nema slike, nema zraka,
a tonova svake vrste,
oko pumpe grčim prste."
Odjednom brza vožnja u jednom smjeru. I stane. Dakle, gotova sam?! Onda bi svjetlo.
Lagano otvorim jedno oko, a u njega uleti zelena sestra sa svim svojim gabaritima.
- Jeste li kad operirali nešto na leđima pa su vam stavili metalnu pločicu? - pita i viče bez uvoda. Pogodi me ko pikado u centar zbunjenosti.
- N-n-n-isam - promucam i taman da ću se dignuti kad ona zaurla:
- Ne mičite se! Eto, sad ste sve upropastili, moramo ponovo. I što je s tom pločicom? - unese mi se u lice, a meni tek tada sine da nisam skinula grudnjak.
- Ma da vi nemate grudnjak na sebi? - opet gađa svojim altom ko pikadom u sridu.
- I-i-imam - priznam ja bez daljeg mučenja, promijenim dvije ture boja semafora i pogledam je tako nedužno očekujući suosjećanje. Ona se sva pretoči u crveno na semaforu, zajapuri, podiže ruku (ja mislim sad će direkt Mate Parlova), kad iz sobička pored doleti odrješenje:
- Zar ne vidite da je žena ukomirana. Drmnula je dva Normabela, što bi vi od nje, da vam citira Hegela (?!). Skinite joj grudnjak i završite već jednom - autoritet doktorice razriješi moj grudnjački Gordijev čvor. Nastaviše me vozati, ja nastavim brojiti i odradismo snimanje. Tunel me ispljune i svi nastavimo živjeti sretni (neki i omamljeni) do kraja - radnog vremena. A ja do sljedećeg snimanja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.