Rikard Dimić | Putovanje kući

koje su sve ceste

kojima moramo proći

i lica sresti

i tišine čuti

putovanje tisućama poljubaca dugo

putovanje kratko kao dah

koji stane kad te vidim

i prepoznam

u mjestu koje mi je dom

tvoje raširene ruke

i polusuzne oči

dozivaš me k sebi

na svakom svetom mjestu

morao bih poći

i kad pošlo mi se ne bi

jer samo hrabar kroči

pored tamnih sjenki sumnje

pod čarobnim svodom

tvoje usne

moje ime šapću

moj korak teški

odjednom posta lak

sve ceste, lica i tišine

sve me vodilo k tebi

jer te trebam

k'o što trebam zrak