koje su sve ceste
kojima moramo proći
i lica sresti
i tišine čuti
putovanje tisućama poljubaca dugo
putovanje kratko kao dah
koji stane kad te vidim
i prepoznam
u mjestu koje mi je dom
tvoje raširene ruke
i polusuzne oči
dozivaš me k sebi
na svakom svetom mjestu
morao bih poći
i kad pošlo mi se ne bi
jer samo hrabar kroči
pored tamnih sjenki sumnje
pod čarobnim svodom
tvoje usne
moje ime šapću
moj korak teški
odjednom posta lak
sve ceste, lica i tišine
sve me vodilo k tebi
jer te trebam
k'o što trebam zrak
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.