Tomislav Marijan Bilosnić | Božić je u Zemuniku

 

Božić je i tišina je postala bijela i topla

i kruh miriše na ruke žene koju volim
svjetlo ne traži razlog da bi svijetlilo jače nego jučer

i snijeg ako padne mir će otkriti

 

Božić je i dim iz dimnjaka piše pisma nebu

i sve što pamti djetinjstvo sjedi na pragu kuće

zvona ne žure broje pahulje

i malo je svjetla dovoljno da se svemir osmjehne

 

Božić je i u džepu par sitnih sjećanja

i nebo se spustilo niže da čuje kako dijete diše
i svi su negdje kod svojih maleni kao dah
danas i sat zna ime tišine i ne pita previše

 

Božić je i netko pjeva o radosti dana u prozoru
netko o dugovima i djeci što na staklu broje dah
a ja sam zrnom soli zapalio zvijezde i pustio da gore

Vrijeme je sjelo za stol pod murvom u dvorištu
pod kojom u čaši vina žive sjećanja duže od kalendara

 

Božić je i neka zavlada mir
između onog što jesmo i onog što smo htjeli biti

Ako me pitaš što želim pod borom
ništa novo samo da ova noć potraje
dovoljno dugo da oprost stigne pješice

Božić je i to je dovoljno