Božica Jelušić | Oproštaj od ljeta

Oproštaj od ljeta. Hajde, dosta više:

Suše i sparine, grmljavine, kiše.

Bara, koju širi kreketanje žablje.

Gdje pokupih ovaj život siv i rabljen?

Oproštaj od vrta; pepela i praha.

To povrće čuvah do posljednjeg daha.

Neprskano bješe, izjede ga plijesan;

Gdje uhvatih ovaj model loš i stresan?

Oproštaj od onih iluzija slatkih,

Da me spasit možeš usred dana kratkih,

Gdje bujaju snovi i gdje život klizi,

Da možemo skupa doseći Elizij.

Oprost tijelu, koje nosi glavu ludu:

K'o riba na suhom, premirem na sprudu.

Da ti duh proslavim, ja se pera maših.

Gdje te nađoh, reci, što te ne promaših?