Kad se tako podšeširiš,
Te bezbrižan svjetom hodiš,
Kad dugove sve namiriš
I straha se oslobodiš;
Kad ti sunce tka sonete,
A pčela te vodi k medu,
Lišće stvori epolete,
A Parke ti svilu predu;
Kad si kao pero lagan,
Vijoglav i neuzemljen,
Po brigama neizvagan,
I na lebdenje pripremljen;
Kad si mlad ko zrno žita,
Što o kruhu ništa ne zna,
Jedna duša plemenita,
Radosna i neoprezna;
Tad ti šešir dobro stoji,
I hvataj ga revno s klina:
Vedre misli da ti skroji,
Bez hektike i bez spleena;
Zlatni nektar ti je piće,
Ljubavna je pjesma svaka.
Ti si ono sretno biće,
Pod šeširom čarobnjaka!
20. prosinca 2018.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.