Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 23. ožujka 2017.

Ana Čaić Blažević | Shamanta Shannon: Mimetički poredak


Dugo sam čekala ovaj nastavak, očekujući da me opčini kao i prvi dio- Sezona kostiju. Sjećam se da sam knjigu nosila svugdje sa sobom, pa čak i na posao. Fascinirao me svijet koji je Samantha stvorila a iako sam čula  komentare da su mnogi odustali zbog čitanja prevelikih informacija koje su se pojavljivale u knjizi, meni to nije smetalo. Navijala sam za Paige i njezinu nemoguću vezu s Upraviteljem pa me je užasno zanimalo kako će priča teći dalje i kojem pravcu. Zato sam bila presretna kada sam dobila nastavak i s velikim nestrpljenjem počela čitati knjigu.

Mali info: ako niste pročitali prvi dio Sezonu kostiju preporučujem Vam da započnete s tom knjigom, jer drugi dio Mimetički poredak započinje upravo tamo gdje je prvi završio.

Kada se napokon dočepala slobode, pobjegavši iz Šeola I. i njegovih strašnih gospodara - Refaima, Paige Mahony je ponovno morala prihvatiti utočište Jaxona Halla. Page se tim činom ponadala da će u  vođi njezine stare bande pronaći podršku i koji će zajedno s njom otkriti postojanje strašnih Refaima i tajnog dogovora koji je sklopio Seol s neprijateljima vidovnjačkog svijeta. Page želi napasti svom snagom i to odmah, dok se Refaimi još nisu oporavili od uništenja koje im je napravila u Šeolu I., ali Jaxon očekuje da ona, baš kao i on, okrene glavu na drugu stranu i jednostavno zaboravi sve što se dogodilo. Uskoro shvaća da Jaxon ima planove koje uključuju iskorištavanje nastale situacije i borbu da postane novi Gospodar podzemlja.

Slavica Gazibara | Špilja



Kad oslobodimo prostor i iznesemo stvari iz kuća i stanova, i zidovi ostanu prazni, guše nas jer još nas u njima toliko ima. Živimo mi sa stvarima, žive one s nama. Upijaju naše osjećaje. Čuvaju ih. Ormari, zatvoreni, nijemi, ponekad zatrpaju čitavu sobu i postaje nam tijesno. Njihova hladna ogledala proždiru naše ostatke, iz njih viri bijes i očaj. Treba izaći!

Nena Miljanović | Doba bezazlenosti


Johannes, Jan or Johan Vermeer: Milkmaik (Mljekarica)

























večna
kao Vermerova Mlekarica
stoji kraj kuhinjskog stola prekrivenog mušemom
iz šolje u šolju presipa zaslađeno mleko
( da se brže ohladi)
sedmogodišnjoj dremovnoj meni
u mrazno školsko jutro
u mome sećanju
moja mlada mati