Nikolina Kusić | Effortless

Na ramenima mi side pjesnikinje i pjesnici.

Jedino šta mi cilo vrime govore je da buden

effortless.

Jebi ga, hvala Van na savjetima

Al to šta su mi ramena skvrčena

I šta sidin iskrivljeno

Mora bit zato jer 

san stvorena da pišen.

Nije meni nikakvo srce zatvoreno

I još niko nije zaboravia moje ime.

Gospodine Whitmane, i Vi ste osićali 

uzburkane oceane.

Tako i ja u sebi osjećan

Uzburkivanje svih voda na ovome svitu.

Pjesništvo je rič i djelo, svaćamo preplitko 

katarzu stvaranja.

Side mi na ramenima

Pjesnikinje i pjesnici

I evo, moran priznat

Samo seru. 

Neko se rodi blagoslovljen, pri rođenju dolaze darovi

pjesništva

I da me sad porižete 

Po ruci kojon pišen

Nikad van to jebeno ne bi oprostila,

A iz ruke bi potekla krv

Toliko crvena i gusta

Gusta jer

U njoj

Su samo Stihovi.

Vinko Bubić | Prsten

 

Zasjalo je južno kopno prema Tijatu.

Moja stopala na pisku

val je obgrlija

zlatnin zrncima.

Blištavilo judi kliškin pojen...

ja - mali pod maslinom.

Balota moga dida Vinka

bulinu je takla.

Kadena zrnaca je krenila

u veliku škrinju dubokih koralja.

Sipa san zrnca -

pa naša lipi grumen.

Od tega zlata

u sićanje istalija prsten.

Miljenka Koštro | Didova stina

Ostavijo je did
unucima i praunucima…
I kuću i vrta i stinu
Da ji čuvamo i pazimo.
Klesa je tvrdu stinu i kuću ziđa
Zvizdan je peka, ali, did nije čeka
I vrta je suvozidom obiša
Suvu i škrtu crljenicu
Motikon godinan kopa
Znojijo se priget zemlji
Težačke ruke trpile su žuljeve
Žalile se na muku i umor nisu