POTPUNI OPROST SE MOŽE DOBITI JEDINO POD KRIŽEM
„Dapače, uzeo sam je sa obje ruke, raširio, dugo promatrao, a onda primaknuo licu. Oćutio sam miris majke. Jesam, svega mi.
Gotovo da sam zaplakao. Zario sam još dublje glavu u nju, a kada sam je odmaknuo imao sam osjećaj da se cijeli moj život pred menom odvrtio. Jesam li s razlogom na otoku? Koja je bila svrha života, ako sam nakon svega dospio u ovu pustaru? Jesam li baš takav život zaslužio? Bezbroj pitanja. Bez odgovora.
Život je križ i križ je život. Bez obzira na to što definicija izgleda jednostavna križ je misterij i to će biti dok god postoje nebo i zemlja.
Križ kad je obično drvo postalo spasenjsko je onaj trenutak kad je Isus na njemu razapeo ruke, prikovao ih čavlima kako bi njegov zagrljaj zauvijek za nas ostao otvoren.
I more ima svoj križ i otok. I kuća koja je ostala napuštena s mirisom majke. Ovaj roman postavlja pitanje može li čovjek otići od kolijevke. Dom je tamo gdje si rođen gdje zidovi nose uspomene. Glavni lik pada pod svojim križevima baš kako je Isus padao i ustaje u ime prošlosti i u ime budućih dana.
Vesna je vješta u uprisutnjivanju emocija. Tako da i u ovom romanu osjećamo neveru mora. Zvukove vjetra. Bilo emocije. Tajnu života. Misterij križa. Gdje smo mi tu je i križ naš i onoga pored nas i svi znani i neznani kršćanski grobovi imaju isti križ. Jer Isus je umro i za one bez uklesanog imena, za sve neznane i kužne grobove.
Glavni lik svjedoči o istini da smo često križ jedni drugima i to su najteži križevi. Vesna nas odvodi k jednom otoku i jednom križu.
Križ je željezni kao da hoće dočarati svu svoju težinu pa je od drvenog teži. Na otoku žive Franjevci red sv.Franje. Ove godine navršava se 800 godina od smrti tog velikog sveca koji je toliko ljubio križ da su ga zvali DRUGI KRIST. Ako je nečija povijest obilježena križem onda je to povijest franjevačkog reda.
Tako je Vesna a da toga možda i nije svjesna svojim vještim perom otvorila tajnu Tijatskog križa koji skriva grobove. Nad tim grobovima lebdi ZAVJET ŠUTNJE. Iste one koja je prekrila zemlju u trenutku Isusova preminuća. Šutnja je logično stanje pred misterijem križa pa i kad je pod njim tekst na glagoljici. Tko spava pod križem pitaju se vjetrovi koji grme otokom. I nitko zna ili možda svi znaju unutar zidova svojih starih kamenih kuća koje mirišu na sol.
Vesna nas u godini koju je papa Lav XIV proglasio godinom potpunog oprosta u svim Franjevačkim crkvama, dovodi pred križ koji šuti i pred kojim se šuti, i o kojem se šuti. Jer što reći pred istinom križa koji nas svednevice podjsća na Ljubav Isusovu. Čestitam Vesni što je baš ove godine odlučila se za ovaj roman, jer ovo je godina u kojoj pod križem ištemo oprost. Život duši.
Na Tijatu postoji zavjet šutnje.
Al za to će vjetrovi pod svačiji krov unijeti zov križa i nadu za oproštenjem.,Od srca preporučam roman čitateljima željnim smislenog štiva u kojem svako slovo ima svoj križ.
Sanijela Matković
VESNA ŠTULIĆ: TAJNA TIH(J)ATSKOG KRIŽA
