Snježana Vračar Mihelač | Nadigrati samoću

Dolores
znam jer je netko s ulice
uskliknuo njeno ime
u rascvjetaloj haljini
otkopčanoj na nedostupnom mjestu
na leđima
i kaputom koji to prikriva
stigla je na susrete
brzih upoznavanja.
Dvadeset njih
po sedam minuta
do zvona za sljedeću rundu.
Jednom je ljubila mornara
umorila se od čekanja
i internetskog dopisivanja
dok je njenim stanom
krizom srednjih godina
odjekivala tišina.

Snježana Vračar Mihelač | Ad astra per alia porci!

U naselju niču nadstandardni stanovi
za nadstandardne ljude
ograđene od ostatka svijeta
znakovima zabranjeno približavanje
i prekriženom loptom.

Unutar ograde su igrališta
namijenjena nadstandardnoj djeci
koja će čeznutljivo gledati kroz nju
ali se neće moći miješati sa drugom
i ova druga će gledati u njihovu loptu.

U školama će roditelji naddjece
tražiti izvanredan tretman
nadstandardni pritom očekivano polučuju
vrhunske rezultate na svojim radnim mjestima
u slobodno vrijeme putuju
na egzotične destinacije
ili šeću brendirane pse i kapute.

Nadstandardna naselja
zato uvijek grade ljudi ispod njega.
Kad sunce jutrom izađe
ono jače zagrije i grlenije se nasmije
onima iznad
a navečer će nadstandardni gledati
kako sunce uranja te svjetla grada sjaje
kao oči zvjeradi u mraku.

Snježana Vračar Mihelač | Nervozno more

Na plaži se kupao čovjek
i obijesno lovio gnjurca
u moru je hladio
limenke piva
uranjao i izranjao
svoje veliko znojno tijelo
namazano debelim slojem
kreme za sunčanje
sad tu - sad tamo
tražeći od mora
da ga osvježi i razriješi
odlučnim je pokretima rezao površinu
svakim snažnim zamahom
sve lakši
valovi i pjena
nisu mu mogli ništa
ronio je dublje zamahivao jače
a kada se napokon umorio
popeo se na stijene
ispio pivo i spokojno zaspao
naspavavši se
zadovoljan je pošao kući
Limenku i opuške
je ostavio čistačima plaže -
da zarade svoju plaću.

Snježana Vračar Mihelač | Kupila sam jabuku

na tržnici
krupnu
sjajnu kao lak na novom autu
zagrizla u nju napeta od iščekivanja
potekli su sokovi
i oslobodili miris ribe
dok škripala je orkanska bura
raznoseći napuštene zvukove
poljubila sam mornara
stajao je na molu
ne znajući kako bi reagirao
brod je isplovljavao iz luke
iako je jabuka crvena
mirisala na ribe
noć je obećavala

Snježana Vračar Mihelač | Njih dvanaest

Jedna po jedna žurno
nogu pred nogu
zauzimaju svoja mjesta
rastežu vretenasta tijela
njih dvanaest
u crnim bodijima
i hlačama od organskog pamuka
za punu slobodu pokreta
dvanaest bosonogih boginja
duboko izidišu udišu razvlače zatežu
liježu na prostirke
ogledaju se lijevo i desno
stvaraju razmak
svih dvanaest
ne govore gledaju poprijeko
da im netko ne uđe u njihov prostor
dvanaest
izmjenjuju poze
vrte asane
udah i izdah
nježno otežan prolaz zraka kroz grlo
polako i svjesno
duboko do kraja
sve dok im zakašnjela vježbačica
uz njih dvanaest
ne poremeti ritam
ubacujući se prešutno
na nečije podrazumijevajuće mjesto.

Snježana Vračar Mihelač | Van kontrole

Uzmiču obzorja
u razmrljanim crtama
preklapaju se sivila
tuneli bez krajeva
gradovi bez početaka
neonske reklame i džambo plakati
ostaju u naborima prašine
tek vlakove na prugama uz more
kad jako zapuše zapljuskuju valovi
u prozorima s unutarnje strane
zabrinuti odrazi

Snježana Vračar Mihelač | Piše angažiranu urbanu poeziju

Snježana Vračar Mihelač, rođena u Puli, osim toga živjela je u Zagrebu, na Plitvičkim jezerima, zadnjih 15 godina u Ljubljani. Studirala je ekonomiju, ali ekonomična nije, stoga je radila posvuda, samo ne u struci: studiju za grafički dizajn, organizirala sajmove i vjenčanja, bavila se eko-turizmom i održivim razvojem, a od 2003. godine je tekstopisateljica.

Uređivala je časopis Enter-net, piše marketinške i autorske tekstove, te prevodi. Odnedavno svoju literarnu kreativnost materijalizira u poeziju i prozu.

Piše angažiranu urbanu poeziju, u fokusu su joj instantizacija društva, stiska ljudi i gradova, nesklad između toga što jesmo i što bi htjeli, te estetika onog što bi se površno moglo poimati neestetskim.

Svoje prve radove objavila je u Monstrumi, a u okviru projekta #manjšinenamreži SKC Danilo Kiš i pod vodstvom mentorice Lidije Dimkovske su njene pjesme i priča objavljeni u višejezičnom zborniku Biće bolje / Bo že.

Rukopis Visoke vode je pohvaljen od strane stručnog žirija Književne nagrade Drago Gervais za 2019. godinu.