Ponad ravnica, ne vrate se veće.
Jer mene danas očarati neće
Popijevke pučke i poganske priče.
Što dječačko je vedrilo mi čelo,
Jedva razumijeh, smislom ispunjeno-
Danas me zalud okružuješ sjenom
O, času tajne, sutonsko opijelo.
Da jekne zvuk iz prošlosti života,
Da opet dušu prožme ta milota,
Uzalud rukom po liri povlačim;
Mladosti traga na zreniku nema,
I negdašnja su slatka usta nijema,
Al' vrijeme za mnom raste-ja se mračim!
(1883.)
Eminescu
Prepjev: Mate Maras)