Nedavno je objavljena knjiga autora Monike Helfer i Michaela Köhlmeier Život kravata ( Das Leben der Krawatten) od izdavačke kuće Brandstätter.
Prije je kravata bila sastavni dio garderobe muškaraca, te su imali u ormaru na desetke raznih kravata. Na nekim sudovima u Beču kao Zemaljskom sudu za civilno pravne poslove ni odvjetnici ni tumači se ne smiju pojaviti bez kravate. Oni koji nemaju kravate doživljavaju se kao oni koji omalovažavaju institucija u koju dolaze.
Jednom prilikom sam pismenim putem pitao poznatog opernog komentatora Marcela Pravy-a, čiju kravatu imam u mojoj kolekciji, zašto i kod koje prilike nosi kravatu. Njegov odgovor je glasio: “Uvijek kada idem u operu da bi time odao počast Mozartu”.
Danas ljudi očito vežu crnu kravatu samo kad idu na pokop da odaju zadnju počast pokojnomu, što je lijepo, no onda bi to morali činiti i kada idu u crikvu da časte Boga.
Autori publika “Život kravata” su očito bez ulaženje u genezu ili nastanak kravate bili fascinirani velikim brojem kravata Geralda Matt, bivšeg direktora Muzeja za primjeneju umjetnost (MAK) te su na tu temu napisali zanimljivu publikaciju, ka je ilustrirana krvatama gospodina Matta.
Dakle kravata je ukrasni odjevni predmet s kojim se svatko inscenira kako njemu odgovara i time stavlja na svoju garderobu zadnju točku kao što se to stavlja kod ručnog pisanja na slovo i. Kroz kravatu se odašilju signali o samom sebi i vlastitom karakteru bez toga da smo toga svjeni. Mnogi ljudi kroz kravate čitaju karakter dotičnog čovjeka kako je to rekao i poznati američki režiser Martin Scorsese. Isti je na upit, a što je sa ljudima koji ne nose kravatu sarkastično rekao: “Onda oni nemaju karakter”.