Ivo Mijatović-Ico | Dražen Brandić: Zamka pjesme

Uskoro: "Zamka pjesme" - poezija, autor Dražen Brandić Brada

Taman kada sam započinjao srednjoškolsko obrazovanje 1985.god. Dražen Brandić je objavio svoju prvu knjigu poezije pod naslovom Prelazak X dopunjujući nacionalnu književnost još jednim djelom značajnim za sredinu iz koje je dolazio. Meni, tada nepoznat autor našao se pod rukom u jednoj Županjskoj knjižari i papirnici koja je u ono vrijeme nudila na prodaju po vrlo povoljnim cijenama (80 dinara) nove naslove, između ostalih i Draženovu knjigu. Ako je za usporediti vrijednost cijene knjige u ona vremena, te ova današnja, možda je značajno napomenuti da je cijena kino ulaznice tih 80-tih godina bila negdje cca 10 din. Što jasno ukazuje da se za vrijednost knjige (meki uvez) tada moglo kupiti osam kino ulaznica. Komparirajući današnju vrijednost knjige i njenu cijenu s cijenom koštanja kino ulaznice od cca 25 kn dolazimo do spoznaje koliko je knjiga, te nečije djelo obezvrijeđeno. Iako Dražen nije znao da će do toga doći ubrzo je 1987.god. izdao svoju drugu knjigu pod naslovom Kvit, a onda je nastao period suhoparnosti od trideset i jedne godine da bi ponovno ukoričio svoje djelo ovaj put pod naslovom Zamka pjesme.

Promocija knjige Ive Mijatovića i Katarine Saračević:

"Nećete preko pruge - ovo je moj kvart, moj grad, moja Hrvatska"

Ivo Mijatović | Muke po Andriji, VIII. dio

VIII

POST SCRIPTUM

2006

            - Ja bih pozdravio…u moje se vrime nije prošlo ulicom, a da se ne pozdravi! - dobaci starac pored kog sam prolazio. Osvrnem se i promotrim čovjeka što se zguren poštapljivao o svoj štap. Vidjelo se da je nekad bio ljudeskara. Krupna šaka čvrsto je stezala rukohvat štapa, a drugom se osloni na klupu te se udobno smjesti sjedeći. Otpuhne u njedra, a k tome uvrne glavom na kojoj se nalazio slamnati šešir. Tek onako kao da bi nastavio razgovor, nešto promrmlja.

            Naučen da sa starijima postupam uljudno i uvijek s poštovanjem, pristupim bliže te prozborim:

Ivo Mijatović | Muke po Andriji, VII. dio

VII

POVRATAK NA SELO

 Bilo je rano ujutro. Posljednji dani kolovoza bivali su primjereniji jeseni nego ljetu. Jutra su odisala niskim temperaturama i rosnom travom. Ustreptalo lišće je žutjelo polagano opadajući. Svi znaci novog godišnjeg doba bili su na pragu, iako je do jeseni bilo još dvadesetak dana.

Vukući kompoziciju pobješnjela lokomotiva zazviždi. Stizala je u Vinkovce. Putnici koji su putovali na Istok, morali su presjesti. Nastane gužva. Kao da nitko nije putovao dalje prema Beogradu, svi su se iskrcavali na ovoj postaji gmižući u grupicama prema već odavno postavljenim kompozicijama za neki drugi smjer.

Ivo Mijatović | Muke po Andriji, VI. dio

VI

ODLUKA

            Ljeto se lagano primicalo a s njim i kraj školske godine koja se odužila zbog lošeg grijanja zimi. Za nedaću profesorice Hanžek skoro se i zaboravilo. Svi su suosjećali. Slagali su se kako je njena reakcija opravdana. Nažalost od njih nije mogla dobiti ništa više osim sažaljenja.

Andrija je provodio veći dio dana u školi a ostatak u stanu, učeći. Kraj lipnja Mayera je skoro doveo do sloma. Novca mu je nedostajalo a plaća je bila sve manja, kao i stomačina. Jedino se Drago malo udebljao, valjda od redovite ishrane koja nije bila raznolika ali sita. On ih je snabdijevao svu trojicu,  a primao je  i Andrija svaka dva mjeseca paket od svojih sa sela. Brzo bi nestajao. Često se Mayer znao poslužiti dobrim dijelom paketa za svoje osobne interese. Niti to više nije prolazilo.

Jednom zgodom im je nasjekao, kako će otići u Izrael; toliko novca još imam…za put i neku kućicu, govorio je.

Ivo Mijatović | Muke po Andriji, V. dio

V

POBAČAJ

Bilo je skoro tjedan dana kako je neprestano padala kiša. Samo bi na kratko prestajala i opet počinjala. Gradske parkove opsjedala su ogoljela stabla. Spremala su se na dugi počinak. Tepih od žutog lišća trunuo je u naletu silne vlage. Dah umiruće jeseni nadvio se gradom. Osjećao se skori dolazak zime.

Nad crvenim krovovima izdizao se dim; crn, bijel i siv. Svagdje zatvoreni prozori. Tek se negdje mogla čuti škripa kapaka i zveket zatvarajućeg prozora. U pustim ulicama sretao se malen broj prolaznika, tek onih koji su išli u kupovinu

Pred bolnicom druga slika.

Ivo Mijatović | Muke po Andriji, IV. dio

IV

ŠKOLOVANJE

Stojeći naslonjen na zid, Andrija se trudio prikriti nervozu. U ušima je osjećao pritisak koji je postajao sve jači i jači. Duboko u želudcu stvarali su se krugovi izazvani nervozom. Prigušeno jutro natjera ga da oštrije pogleda u nakupljenu mladež. Pokušavao je razaznati lica s kojima bi eventualno mogao biti u razredu. Svi su bili mlađi od njega. Bar su tako izgledali. Na zidu ispred njega sjedili su mladić i djevojka veselo razgovarajući.. Činilo se kao da viču jedno na drugo.

Shvativši da su preglasni, pogledaju u Andriju, a zatim nastave tiše.

Na stepenice stupi čovjek odjeven u radni mantil.

 U ruci je držao poveliko zvonce nasađeno na komad drveta. Izdigne ga iznad glave i krene zvoniti. Odjekivalo je glasno, toliko da je ugušilo mladalački žamor.

Sve utihne.

Ivo Mijatović | Muke po Andriji, III. dio

III.

KOD MAYERA

Andrija vrati sat u džep. Mnoštvo prolaznika kretalo se ulicama. Neshvatljivo brzo nađe se na trgu s kojeg se bio vratio. Odluči poći u crkvu.

            Pogledom je pratio tornjeve koje je već prije vidio. Skrene u uličicu koja se našla malo desno od njega. Nedaleko ispred sebe ugleda ogromnu katedralu. Zadivljeno je promatrao taj sakralni objekt istežući vrat unazad. Na tornjevima mnoštvo križeva, iznad kojih se isticao onaj smješten na samom vrhu najvišeg tornja. Prekriži se.

            - Šta se krstiš...neće ti on pomoć...već partija i drug Tito. - progovori glas iza njega.

Okrene se. U njegovoj neposrednoj blizini nalazio se neki čovjek spremljen u lijepo odijelo. Na glavi je imao šešir. Odudarao je od svih dosadašnjih prolaznika koje je sretao. Samo razmijene poglede. Andrija šutke uđe u katedralu. Poklekne na samom ulazu, a potom prošeta crkvom. Zastane pored kipa Srca Isusova, te se tu odluči pomoliti.

            Nakon molitve i kratkog zvirlanja po katedrali zaputi se van. Na pragu ga dočeka župnik.

            - Hvaljen Isus...velečasni.

            - Uvijeke, drago dijete. - otpozdravi, a potom zagonetno rekne:

          - Sinko, od kako si ušo u crkvu, onaj se ne miče odavle...mislim da te prate...odakle si.? - pokaže rukom na gospodina koji mu se obratio kada je promatrao katedralu.

            - Iz Slavonije...jutros sam došao.

           - A, iz Slavonije si.? - potvrdi župnik, misleći o tom koji je razlog da se prati tek pristiglog došljaka, te mu dobaci:

            - Velik je grad...čuvaj se i  pazi s kim se družiš...zbogom.

            - Došo sam u školu...još nemam ovdi drugova.

            - A gdje će te spavati.? - upita ga.

            - Kod Mayera...tamo ću i radit...i od njeg ić u školu. - ljubazno mu odgovori Andrija.

            - Kod Mayera...onog...? - htio je župnik nešto još dodati, ali odustane od svoje namjere.

            - Pođi u miru. - blagoslovi ga, te se pomakne u stranu ostavljajući mu prostor da nesmetano izađe van.

            - Zbogom! - rekne i izađe.

Ivo Mijatović | Muke po Andriji, II. dio

II.

PRIJE PUTA

           

            Snažan čovjek protegne se u krevetu. Zijevanje mu razvuče usta, tako da je stvorilo groznu grimasu. Čuo je škljocanje vlastite čeljusti, te ga obuzme snažna bol negdje u predjelu uha. Šakom pritisne to mjesto stavljajući kažiprst u uho. Znalo mu se to često dogoditi. Osjećajući bol prekriži se i pomoli. Pogleda u prozor.

            Svitao  je novi dan.

            S prozora okovanog rešetkama vidjela se magla. Vukla se sokakom. Ranoranilac mu pristupi. Nasloni se rukama na njega. Zamišljeno pogleda u daljinu sijekući maglenu zavjesu toliko gustu da mu pogled nije dopirao daleko, tek do mlađahnog oraha ispred kuće. Njegova krošnjica jedva se isticala. Nazirući ju uvidi kako je bila okićena paučinom, a poput biserja u njoj su se sjajile kapljice rose.. Gdje koji list tužno se klanjao pod razapetom mrežom.

              «Jesen je…Gospojino...Mala Gospa.» - pomisli, gladeći bradu.     

Ivo Mijatović | Muke po Andriji, I. dio

I

DOLAZAK

          Silazeći na kolodvoru prvo što je Andrija ugledao bila je velika zgrada s kakvom se do sada nije susretao. Ogromno sivo zdanje protezalo mu se cijelim vidokrugom. Gdje god bi pogledao ispred sebe, vidio bi samo prozore, vrata, nadstrešnice, a ispod njih stajale su, poput engleskih vojnika, uredno raspoređene plinske svjetiljke. I to ne običnih vojnika već onih koji su čuvali Buckinghamsku palaču engleske kraljice.
          Uredni, dotjerani, a k tome sjajni i ulašteni ostavljali su upečatljiv dojam na ovog putnika koji se tek sada našao u jednom velikom gradu. Slučajnost ga je tu dovela.
          Osvrne se oko sebe. Promotri klupe na kojim su se izležavali pijanci, te pomisli:
«E da vas dado vidi...ne bi se vi tu izležavali...radili bi već u polju!», te posegne u džep svog kaputa vadeći malen, okrugao sat što se nalazio na podužem lancu. Kazaljke su pokazivale peti sat, u što je skoro bio uvjeren jer na istoku se dan pomalo vukao tjerajući noć ispred sebe. Svjestan kako je prerano stigao na svoje odredište, zaputi se do klupe na kojoj je sjedila neka sitna žena pored koje su se nalazile dvije ogromne košare. Mogao je izabrati bilo koju klupu, međutim, samo je na ovoj bilo dovoljno mjesta, a i osoba kojoj je prilazio činila mu se prijatna i pomalo stidljiva. Duboko u sebi osjećao je kako pripadaju istom staležu.  

Ivo Mijatović | O romanu Muke po Andriji

Muke po Andriji i druge pripovijetke

Izdavač "PAUK" CERNA..Vladimir Baličević dipl. ing.
Lektura Ivan Đurić, savjetnik za hrv. jezik, učitelj, suautor udžbenika za hrv. jezik "Dveri riječi" izd. kuće "PROFIL".
Predgovor Božana Čajkušić, učiteljica, prof. hrv. jezika.
Pogovor Jurica Buljan, prof. ravnatelj gradske knjižnice u Županji.
Ilustracija knjige i korica Branislava Šimić, dipl. učitelj. razredne nastave, Antonija Sabo, 16 god. učenica, Rokovci-Andrijaševci.

Prvo izdanje romana objavljeno je 2007.god., drugo i treće 2008, a četvrto u rujnu 2009.

Kako je knjiga objavljena u nakladi od 2500 komada u četiri izdanja, može se nabaviti diljem Hrvatske u svim većim gradskim knjižnicama od Županje do Dubrovnika, a između ostalog i u knjižnicama grada Zagreba. Prema KIS-u knjiga je svrstana u lijepu književnost.
Za ovaj roman dobila se POHVALA HSK (Hrvatski sabor kulture).

Autor je 2010. godine, od HSK, za neobjavljeni roman "ZA KORICU KRUHA" dobio plaketu MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA. Recenziju za taj roman dao je gosp. Borben Vladović.  pripremi je rukopis romana LOVAC U SJENI ŠUME.