Uglavnom pet je meseci spal kod mene, pojel tu i tam nekaj i onda si je našel neku žlundru po alkoholnom pitanju i preselil se kod nje. Kaj je sad s njim nemam pojma, al kad ga vidim uvek je pod alkoholnim parama. Šteta čoveka. Onu njegovu češće viđam, jer dela u kiosku, mislim dela, kaj, sedi na riti i prelistava novine. Jebate, koji je to posel! I još je uvek onak arogantna, ma sećeš je se, kak se je ne bi sećala. Onak se je u kričavo crveno farbala, ma da, ma vještica jebate. Čuj i tak stara moja, sad kad te ovak gledam ko da i nije prošlo tolko vremena, a prošlo je. Ti sama, ja sama…Sudbina stara moja, sad smo obadve polovnjače, nemremo, jebate, više biti ni sponzoruše…Ne znaš kaj su sponzoruše? Nemoj zajebavat, kaj toga nema gore?…
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Prikazani su postovi s oznakom Bolja polovnjača. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Bolja polovnjača. Prikaži sve postove
utorak, 11. travnja 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (26)
Uglavnom pet je meseci spal kod mene, pojel tu i tam nekaj i onda si je našel neku žlundru po alkoholnom pitanju i preselil se kod nje. Kaj je sad s njim nemam pojma, al kad ga vidim uvek je pod alkoholnim parama. Šteta čoveka. Onu njegovu češće viđam, jer dela u kiosku, mislim dela, kaj, sedi na riti i prelistava novine. Jebate, koji je to posel! I još je uvek onak arogantna, ma sećeš je se, kak se je ne bi sećala. Onak se je u kričavo crveno farbala, ma da, ma vještica jebate. Čuj i tak stara moja, sad kad te ovak gledam ko da i nije prošlo tolko vremena, a prošlo je. Ti sama, ja sama…Sudbina stara moja, sad smo obadve polovnjače, nemremo, jebate, više biti ni sponzoruše…Ne znaš kaj su sponzoruše? Nemoj zajebavat, kaj toga nema gore?…
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
ponedjeljak, 10. travnja 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (25)
Pazi ovo…Znaš ti kaj moraš prvo skinuti sa sestre kad joj se uvališ onak u ordinaciju pod hitno, naš kaj, joj da, tog sam ti zbilja već ispričala, sori… Sam čuj, to me malo i kopka, nemrem si pomoći, ja nisam ničija sestra. To ti mene malo muči, je glupo do zla Boga , al me muči, to nam je nekak tak u naviki da njih kombiniramo. Doduše, puno se njih i samo kombinira, al ipak mislim da je sve to malo prenapuhano, ko uostalom sve kod nas. Napuhavamo se dok ne puknemo, menjamo vlade i svaki put krc pukne, onda u tim glasačkim špelunkama nekaj križamo kaj da bu bolje, a opet ništ. Svaki puta se oni gore jedino uspiju nadebljati ko pajceki. Čuj, ja ne znam kad si ti točno došla doma, al ovi sad kaj su gore su bili takoreći kost i koža kad su došli vladati, a pogle ih sad. Ko giceki. Kakti moraju ići na svečane večere, čitala sam kak je jedan izjavil da mu je to od toga kaj je prestal pušit, a zaprav je tek počel sam on još tog valjda nije svjestan. Čuj, mlad čovek a izgleda ko da su ga pčele ispikale i još se ne srami govoriti kak bu sirotinji dobro. Bu dobro ak malo dublje u kontejnere za smeće zaviri. Mislim, zaviri sirotinja… Pogle malo ujutro ko ti po smeću kopa. Lepa gospoda, kaj znaju odijela nositi, ni to iz Karitasa, vidiš da su nekad bili gospoda, a sad evo ga na na kaj su spali. S druge strane opet, svi smo kakti bez posla a vidiš ti voznog parka, ma govorila sam ti već o kolektivnom jaukanju. Svi se furaju na te lizinge i slične jebade…Čak sam i ja bila na rubu ponora s nekim autom, al dobro, onda sam vidla ko mi je pravi prijatelj. Onda kad sam tražila jamce, Višnja. Nije to bil neki auto, zaprav ti je to bila pizdarija od nekog korejskog plastičnjaka, al trebal mi je jamac. Jamac! I kaj, zela sam si rokovnik i krenula od a do že. Čuj, stara to ti je bilo za priču. Ili su bili u kreditu, ili su bili na putu ili u pizdi materini. Svi su se lepo izmicali, pogotovo oni kaj su mi znali doći kucat na vrata da im posudim od svoje sirotinje. Oni pak kaj su ostali u jako, jako malom broju i kaj su bili ni vrit ni mimo da mi daju potpis nisu zaprav mogli biti jamci. Ja to nisam znala pa kad sam došla u banku ovaj samo kaj nije prasnul u smeh kad je videl kolka je penzija od mog nesuđenog jamca. Onda sam lepo poslala sve vrit i odustala od vožnje. I znaš kaj sam još napravila. Znaš kaj? Kupila sam si novi rokovnik i v njega prepisala sam imena kaj su mi pristala jamčiti, ove ostale sam lepo zaboravila. Fertig.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
nedjelja, 9. travnja 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (24)
Je, pa nismo sve sniferice, ti bokca. No, i ostavim ti ja njih posle toga i znaš kak je, ne vidiš nekog pet godina a onda ga sretneš dva put u pet dana. I sretnem ti ja tu našu Mirnu, sećaš se ti kak je ona znala folirati u školi, ma majstor je bila jebate, no sretnem ti ja nju i padne kavica. Ne bi bila ja ja da je odmah nisam dobro pretražila po pitanju buraza, a ona meni ni pet ni šest veli da je s tim bilo prije kaput neg je počelo. Pitam ja zakaj, pa dečko je čist pristojno zgledal, ak ne i još bolje, dobro, ni brat mu ni bil loš, čuj ni ja ne biram gabore, pazim na estetiku, sam mi tu i tam nekaj uleti neprobavljivog, al takvi imaju spiku, ono nekaj unutra kužiš ono kaj mislim. Po istini, nekad trebaš jako dugo kopati da bi to unutra iskopal, a nekad kopaš, kopaš i ništ ne iskopaš. Metoda pokušaja i pogrešaka, ne? To smo davno apsolvirale. No, pitam ja nju zakaj nije išlo i kak bu to ona s dvoje dece bez muža, a još tak mlada i lepa, jer lepa je bila uvek, sam se je onda malo zbucala. Znaš kak je, nekom prije a nekom posle prorade hormoni, pogotovo oni od apetita. Veli ona meni da je tip lud sto na sat i da više i ne bu tražila, jer da joj je bolje da je gladna nek da je neko hrani bedastočama. Tak ti ona meni priča kak joj je tip čist lepo izgledal, al izgled vara, ne? Već na drugom spoju on ti je nju pital kaj je po horoskopu i odonda nije stal. Pa koji je podznak, pa di se rodila u kolko sati, minuta, sekunda, tisućinki. Rekla mu je da je to opće ne zanima, al on je navaljival i navaljival.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
subota, 8. travnja 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (23)
No, i kaj sam ti pričala, da…Tak sam ti ja u Turskoj sedam dana plandovala, a moj ti je Zdenkec popizdil. Zakaj sad pizdiš, mislim si ja, ti se fucaš, ja se fucam, deca su na sigurnom, jer onda se već i mali rodil. Kaj ja ne bi mogla uživat, uostalom, kaj me veže. Al kaj je bilo, on ti je popizdil jer je taj , čuj ja ti sad ne bi štela reči ime jer ti može negdje pobeć i ni ni važno, uglavnom taj ti je moj da tak velim vođa puta sedil s njim osam godina osmoljetke i tu je bila neka frka oko neke cure i on kad ti je doznal s kim se ja to družim, a pojma nemam kak je to doznal, jedino ak nije isciclal iz moje stare, on ti je totalno popizdil. Zval me je u Tursku, rekel je da bu napravil kraval, pretil je, čuj ja ga nisam mogla prepoznati. Rekel je da neće preko telefona, al da bi mogla gadno najebat, na kaj sam ja već i svojevoljno pristala. Al nije bilo samo to. Posle sam tek doznala na kaj je Zdenko mislil, jer posle Turske tog svog više nisam vidla osim kaj sam o njemu čitala u crnoj kroniki. Čuj bogec Zdenkec se je bojal da deci mamu ne zatvore jel s kim si takav si, tak si je on mislil i dobro si je mislil…
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
petak, 7. travnja 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (22)
Dobro sad, zadnja dva meseca sam se počela izvlačiti, ti znaš da se ja ne dam, al Višnja…Kaj meni treba da se panđam s nekim doktorom, kaj sam ja na to spala? Odi molim te, mislim ak bi bila najiskrenija to baš i nije za neku pohvalu. A kad smo kod hvale ovaj dečec je sve brži (konobar)…Lepa hvala. A kad si ti prestala pušit? Je? Ja nisam nijedanput probala. To mi je gušt i nema šanse. A jebiga, kaj se tiče pušenja izgleda da si ti dobro popušila. Daj budi realna. Odvlekel te je u tu pripizdinu i kaj sad?! Zato Višnjica moja, trebaš lepo stati na loptu, ne cmizdrit, od tog ne buš imala ništ, dobro promislit, dobro… Čuj, ne znam. Zato ti se ja stara nikad nisam štela fest ni vezat. Kaj bu mene neko zajebaval?! Dosta mi je kaj svako jutro svoju facu v špigl moram gledat. A kaj se tiče pušenja…Cigareta ko u priči. Oš obične, oš švercane, otmjene…Joj, sad sam se setila. To ti moram ispričati, jebate. Se ti sečaš onog seronje kaj je živel sa sestrom kaj si je od kose uvek onak ono gnezdo napravila. Jebate, za rode. Glogić, Gogunović ili kak već Glogović, je mislim da je Glogović, znam da me nekaj podsečalo na vampire i glogov kolac… dobro sad nije važno. Tak kad su ti počele uzbune, a čuj znaš i sama da kod nas nije bilo ni skloništa ni utočišta, kužiš ono. E tak smo ti se mi svi dolje u šupama nagruvali, kak ti tu smo sigurni. Klinac, posle nisam više išla dole jer to nije bilo za zdurat. Taj ti je frik od glogovog kolca nekaj u mjesnoj zajednici delal, aktiviral ti se on ko neki kaj ja znam i sve nam počel naređivat, te sedni tu, te daj ovo, te gasi svetlo, zamračenje…Ja gledam i nemrem verovat. A znaš da mu je stari bil komunjara, ti toga se nikad ne bumo rešili.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
četvrtak, 6. travnja 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (21)
Zamisli si ti, ma kaj da ti ja pričam…Znaš i sama kaj smo štrebale u školi, te naprijed partizani, te Titov naprijed, te ovo te ono…Ja sam ti stara to leto bila dole na moru. Mala je bila mala, a ja u nekakvom glupom spidu. Ne znam kaj mi je bilo, al barila sam na sve strane. Ko luda. To mi valjda tak dođe na mahove. I tak ti ja zbarim jednog kita, onak, za društvo na kavi, za prođorat novine, jer kaj, nemreš si ti priuštit i ovo i ono, a kit je čital Slobodnu. Tak ti ja njemu uvalim Večernjak, on meni Slobodnu i tak ti mi malo pomalo za istim stolom lupimo spiku. Kao tip je delal na nekakvim željeznicama, a čuj mene ti je to tak zanimalo, mislim to kaj dela, da ti ja još dan danas ne znam jel on to meni pričal o nekim maketama ili je zbilja delal u takvoj firmi. Na prvi pogled je imal sve osobine poštenog jebivetra kužiš ono mislim. Furt si je zalizaval kosu, gladil se po riti i kaj mi je posebno išlo na živce, pil ti je žufku kavu jer kak ti je pazil na zdravlje. To mi je posebna spika. Al sve sam ti ja to, draga Višnja zanemarila, i lepo sam ti ja tu Slobodnu prelistavala, sve dok ti se mi malo pomalo nismo počelo kompati. Jebiga. Dosada dela svoje. Moji su se bavili s malom, a čuj, ko bi meni onda opće rekel da sam mama. Slobodna ko ptica. I tak ti mi sve na prijateljskoj bazi, pa na izlet barkom, pa u restač, pa na plažu. A tip ti je bil valjda deset godina stariji, onak moglo bi ti se reč malo i zapušten. Je, on ti je meni počinjal svoju spiku i svoj životopis, al ja sam mu na početku odbrusila da ga ne kanim zapošljavati i nek višak informacija zadrži za sebe. On ti se toga pridržaval, a i ja sam pošteno čkomila o sebi. Čuj, već ti to i dojadi.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
srijeda, 5. travnja 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (20)
Al stara moja, sve bi to bilo super da je čovek zdrav. Al kad te jemput uhvati sve ode vrit. Tak sam ti se ja već onda, kad sam se splela s tim tatekom od male u školi, već sam onda imala osećaj da se raspadam. I onda mi uleti tip. Ni krivoj ni družnoj. I velim ti, ja ga pitam kaj ne bu bar jedamput došla mama od male, a on meni veli kaj vam ja nisam dosta. Zamisli bezobraznjaka. Tu ti se mi kao počnemo šaliti i kao imamo isto let, pa je on rekel da bi bilo okej da smo na ti. Čuj, ne znam, meni je to išlo teže nek se triput ševnut zaredom s crncom, mislim, odi vrit, to sam sam tak rekla metaforički, no. Al kaj, isforca ti on to ti, a ja radi mira u kući pristanem. Jebate, kad si bolje pomislim kak sam ja u biti mekana. Tu sam sva na staru. Mi ti se tak tikamo, tikamo, on se sve češće dolazi raspitivat o maloj, al drek, zaprav dolazi mene gledati i s menom spikati. Sve ti hvata tajming da mi se uvali na kavu il slično. I kaj je naumil to je i napravil. Prvo smo ti završili na kavi, jer si je valjda naštimal da je na kraju tih informacija, a onda smo ti brzo završili kod njega u firmi. Rekla sam ti da je bil neki kompjutoraš. To ti je bil guba ured. Sve sami kompjutori. Ne znam, nekaj su delali za Švabiju, kolko sam mogla skužit. Ufura ti on mene, dakle u svoj ured, naravski, ne da me nauči na kompić, makar je nekaj muljal o programima i pital se kak to da ja još nemam kompić. Ja mu velim da nemam više ni auto, a on sve ide c c, znaš onak pod zubima, čudi se ko da je srel nekakvu pastiricu, a ne da je s učiteljicom. Ja ti se tu napravim pametna i profuram fore od Brankeca i nabrijem mu da ne jedem meso, da volim prirodu i da mrzim tehniku. Teška pušiona. Jer mi smo, Višnja moja, poslije svake ševe u njegovom uredu završavali na večerama i dok je on mlatil po šniclima ja sam travu jela. Jebate jezik, sama sam sebi psovala mater, nek mi oprosti stara, al stvarno nekad zagulim i prije mi jezik dela neg kaj mi se mozak opće uključi. A kaj se seksa tiče to ti je bila čista gimnastika. Ja ne znam kaj je on sa svojom skvo delal i jel opće delal, al …čekaj malo da se setim kak se zval, znam da je nekak literarno opaljeno bilo, čekaj malo… je pa da, joj ko ne bi zapamtil takvo ime, Emil se zval. Zamisli. Daj si zamisli. Setila sam se odmah po detektivima…Sečaš se ti naše lektire…Emil i detektivi, a danas stara, kaj danas deca čitaju… Al to ti je tužna priča i ne bumo gubile vreme sad na to…
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
ponedjeljak, 3. travnja 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (19)
Ozbiljno. To sam ti čitala, a Bože moj, to ti je proučaval i jedan moj, al ne znam jel bum ti o njemu stigla. Čak se je i Zdenkec posle vadil kak ima takva vuha zbog vode. Al u njegovom slučaju to voda ni mogla napraviti. Uglavnom, svi su ti u tom hotelčeku sličili na neke velke patuljke. Čuj, ja sam s talijanskim bila i ostala na vi i ko bi skužil da face oko nas opće nisu Talijani. Nije ni Brankec, a on ti se kakti služil s jezicima. Sad bi ti rekla, kak se je služil s jezikima, prije s jezikom, jebate. Glavna ti je spika bila da je taj Brankec glumil vegetarijanca i da je zaboravil kakti unapred najaviti da dolazi i da taj kuhonja pripremi unapred posebnu žderaču. Tak smo ti mi jeli prvi dan neki puding od krumpira, a unutra ti je bilo pošpikano nekaj kaj je izgledalo kak da su crvi. Nekaj strašno.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
subota, 1. travnja 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (18)
Nekaj sa kaj…Je. Kajperinja…Nemoj mi reči da ti u La…e jebemti nikak da zapamtim, kaj si ti to zbilja gore pila, u Finskoj?…Meni je tipac pustil neku brazilsku glazbicu, vatra je u kaminčeku krkala, jedan kaj drugi kaj…i ja sam ti otišla v raj. Stara, noge ti se oduzmu, jezik ti otekne, čista droga… Par puta sam se spremila da bum krenula, al kaj, digneš se i opet padneš na rit…Kaj je on pil ne znam, al se sečam da je bilo narančasto…Mi smo ti se stara smijali ko idioti, a tip je bil znaš ona spika profesorska…očalinke…al s ukusom…flanel šulja, dobre samterice…Od ukusa. Zbilja frajer od ukusa…Da nije bilo onih živina, okoliš bi bil čist podnošljiv. Al, čuj, poslije pete kajp…Kaj pe ri nje ja ti više nisam ni vidla medeka, ni fazana, ni vjevericu il kaj je već bila. Onda ti je on meni rekel da je on jako nesretan jer s njim niko neće igrat čovječe ne ljuti se. Kroz maglu sam skužila da il je tip totalno otišel od onog narančastog il je takav po celom telu i to svaki dan u svakom pogledu. Čak sam se malo i bojala, jer kaj, onaj čekić iz auta mi ni bil tak blizu, a onda sam si rekla, Mirjana, ak nekaj proba nerazumnog buš ga s onim šejkerom urazumila i tak ti ja pristanem na to čovječe. A da vidiš čovječe! Čovječe ti je bilo napravljeno od nekakve kože, a oni drekeci kaj ih furaš su ti bile male preparirane prepelice. Jebate mislim si ja, valjda mu je i žena, ak je ima, preparirana, ak nije i ona stvar. Čuj, vidlo se da je to nekaj skupo…a ja sam ti taj dan baš nekak izgledala za ništ, onak, kak sam se i osećala…Mislim, ko bi si mislil da bum taj dan igrala čovječe s prepelicama. Neki dan sam skužila da su prepelice zaštićene, tak nekak, bilo je na telki…I igramo ti se mi tog čovječa, onak, sve je isto ko i doma, ja sam se furt sa svojom decom znala igrati čovječa, to je jako lepa igrica…Igramo ti se mi, a ja već debelo kasnim popodne na posel. Ništ, velim ja sebi, ovakva ne bum ni išla, ni pod razno. Igramo ti se mi, teče prva partija, ja drastično vodim, drastično… A tipac, kaj misliš, tipac plače. Čuj, al imal je negde četrdeset, ko ja sad…Kaj je meni bilo, ni trideset, čuj za mene je bil starac…A i već malo oćelavil, onak, mogel si mu kroz čupu videti dobro onog fazana. Ja vidim da stvari nejdu kak bi trebale ići i da tu nekaj ni normalno, al kaj, kocka mi pada ko luda, sve same šestice kužiš ono kad ti krene krene ti. Kaj da delam?! Nemreš ti namjerno izgubiti. Onda sam se setila zahoda i rekla da moram ić pišat. Kad sam se vratila imala sam kaj vidit. Frajer si je namestil…
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
petak, 31. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (17)
Jesam ti završila tog Branka? Nisam. I tak smo ti mi prezimili tjedan dana u tom snobovskom dreku. On je još danima sral kak bumo išli na Havaje, svaki dan me je zval, čak mi je i mobitel kupil, mislim to posebno mrzim. Kupil mi je mobitel da me može na njega zajebavat. Neverovatno. Ponašal ti se ko junfer. I velim, ti , čudna neka familija. Niko ništ ne dela, a kaj je najčudnije, ta njegova bivša. Ta ti je njegova bivša bila ko član familije. Dolazila je jest s nama, spavala je kod njegovih, dobro, ne uvek, al nekak tak ko da im je bila neki kućni ljubimac. A da si vidla kak se on prema njoj ponašal. Kak se zovu oni peseki s mašlekima. Pekinezeri, no. Ne, maltezeri, no ko da je bila neki maltezer. Spika do ludila. Teška bediška. Sve su imali al kaj da im je nekaj dubioznijeg falilo. Znaš ono, izvana sve haj, a iznutra ko da im iz šupka drek viri. Ne bi se menjala s njima ni da mi neko sve zvezde s neba skine. I onda sam ti ja počela onak laganica i leđero otkvačivati tog Branka. Prvo, nisam mogla odmah, čuj, čovek je ipak investiral u mene makar ja to nisam tražila, al drek, pristala sam.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
četvrtak, 30. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (16)
Isuse, Višnja, meni se čini ko da samo ja pričam, daj i ti gukni koju. No, dobro, ti si uvek nekak tak, zato su se i lepile cure za tebe. Znaš slušat. I znaš kaj bum ti još rekla, treba to znat. Ja ne znam. Da me ubiješ. Meni sam to ispada. Nemrem se smirit, strpit, uvek nekaj zvocam, ma se sećaš, uvek i oduvek. To je nekak još išlo kod staraca, al s frajerima se to jako komplicira. Joj, al ovo ti, mislim, u vezi s tim svakak moram ispričati. Znaš da nisam imala vozački. Čuj, nije mi se ni isplatilo, uvek me je neko vozal. No, čuj, kak danas svaka šuša vozi i ja sam ti se uputila polagat. To ti pričam u vezi s ovim čkomitisom. Čekaj malo, da se setim kad sam upisala, pa negdje baš mislim kad si ti otišla. Da. I upišem ti ja tu autoškolu. Kakti to je okej škola, Ljilja je tam otprve položila, a se sećaš Ljilje…A znaš di ti je sad ona? Ma nemreš verovat! Ona ti sad, draga moja, dela u ministarstvu. Nisam sigurna čega, al daj reci, Ljilja! I tak sam ti ja upisala taj vozački. Naravski, pismeni sam pala. Glupača. Frajer mi je rekel da je to čudno jer kaj, da sam ja ipak profesorica. Jebeš profesoricu, mislim si ja u sebi, a kad ono to su ti bile, Višnja, čistam proročke reči. No dobro. Položim ti ja iz druge taj doktorat sa znakovima i vožnja. Dobijem ja nekog tipa, čuj, da ga vidiš zeknula bi se ko ja. Isti Mel Gibson, a frajera znaš. Mislim si ja mislim, kaj ovo meni Božek sugerira, al i upregnem ti ja u cilj, ulažem ti ja dodatne napore, velim si ja strogo poslovno, školski, pa jebate, ovo je škola ni ovo holivud. Vozimo ti se mi po gradu, opalim ti ja skoro par biciklista, cajoša i tak, nejde ti meni baš to kak sam si zamišljala, a s parkiranjem da ti ne pričam. Horor. A frajer me pili, pili. Kakti on je profič, a vidim ja pase, pase ko mlada krava u Alpama, sam kaj mu milka ne izlazi na žvale. Negdje sedmi sat, mislim da je bil sedmi al to sad zbilja ni ni bitno, veli ti on meni da idemo malo propičit. Čuj, ja se u životu tak nisam iznenadila. Ja se opće ne sečam kak sam ja to propičila, al sam se najemput našla na nekom mračnom parkingu i da me ubiješ ne znam ni di je to bilo. Kak sam se ja našla na parkingu tak se je Gibson našel na meni. Pitam ja njega, šefe kaj je sad ovo, a čuj, bila sam onda još zelena, mislim kaj mi je bilo, sam jedan brak, il sam već bila sa Zdenkom? Jebote, kak ti se sve zmeša. Nis verovala da bum tak brzo postala senilna. A možda je to zbilja od tih hormona. Je ti Višnja dobro pamtiš? Je čuj, možda je i od lekova…Ti bokca, ja ti ih pijem ko bombone…Kad se nikak te migrene rešit, al veli mi ovaj moj da su i to hormoni. Jebeš hormone…I tak ti se on počel , taj Gibson, pratiš me?
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
srijeda, 29. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (15)
No, da ti nastavim…je… i tak ti se ta naša Pipinićka sprovađala, al kaj, čuj meni je ona čist bila simpatična, onak, cenim iskrenost. Ženska nije muljatorica. Čist mi je bilo žal kad sam čula da su dobili posel i stan tam gore kod, kak se ono zove taj grad…Ti, nikad se nemrem setiti, al znam da je blizu granice. Ti jarca, kak nekim babama padne sekira u med, ni krivim ni dužnim. Je, tak ti je to. Doktor i sestra, za umret od smeha… A čuj, znaš ti stara kaj prvo moraš skinut sa sestre kad upadneš onak pod hitno, po noći u ordinaciju…Ne znaš…Pa doktora…Joj stara, ti ništ više ne znaš…Tak si mi nekak postala ozbiljna…Uh, kak me preseklo… Zamisli si ti kaj se sve dela, pa da, i oni su ljudi. Mislim ono, ništ nemremo generalizirati, ali ima slučajeva, kužiš kaj mislim… I tak sam ti ja sad u toj fazi…Al to ti je opet sranje na sranje. Jel ti ja još nisam završila s tim Brankecom. A Brankec ti je meni uletil iz vedra neba. Jesi ti možda čula da se neko zaljubi na prvi pogled i to znaš di, na uspinjači. Idem ti ja tak gore i mislim si jel bum na štenge il bum se prepelala ko nekad s decom. Čista nostalgija. Ja gore, taj dole. Naravski, tam sam uredno kupila kartu i ostavila kišač. Čuj, frajer se spustil i kak nije bila gužva tak je skužil da je to moj kišač, kaj ja znam valjda su mu oni dolje rekli, bila su dva, ono jedan je kakti prodaval karte nikome, odnosno ovakvima kakva sam ja, dakle prodal je svaki sat valjda po jednu, a drugi je jel ekstravuršt i pil deit…Čovječe, bil je težak valjda ko obadve uspinjače zajedno…A ja sam ti bila sama u uspinjači. Ja tek da bum zapičila prema Markovoj, kad ti mene neko, onak nježno potapša po ramenu i pita me onak fino: je to vaš kišobran?
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
utorak, 28. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (14)
Ženska je bila super, skužila mi je te hormone i nekak me vratila u normalu. Velim ja njoj, napravite tak da se ne rušim u tramvaju i sličnim prometalima, ak se već trebam rušit dajte da se zrušim na krevet i po prilici na nekog dobrog komada. Smije se ona meni, jer tu smo ti negdje bile isto godište. Čini mi se da je i ona mogla imati slične probleme, i to je super. Jer kuži te, ono znaš, oseća tvoj problem ko svoj. No ne lezi vraže, baš kad je sve krenulo na bolje, ženskica ti se slupa negdje pred Rijekom, čini mi se. Onak totalka. Operacija jedan, operacija dva. Čini mi se da još leži na poslu. I kaj, ja sam ni kriva ni dužna ostala opet ni vrit ni mimo. Frka, panika, znaš kak je sad u zdravstvu. Jedan doktor na petstotisuća bolesnika. Svi mi od nje smo ti pali u ruke tom doktoru, a njemu baš i nije bilo prav. Možeš si misliti. Mislim, čovek je već u dobrim godinama i još i predaje na tom njihovom faksu. Mislim, valjda je ambiciozan, kaj ja znam. Mene ti to baš nikad nije posebno zanimalo, to mislim kak ono funkcioniraju, jel on zbilja mora predavati ili…Uglavnom ja sam ti došla k njemu i odmah smo se nekak skužili. Najveća fora je bila kaj je zaprav tip iz našeg kvarta i valjda smo u isto vreme furali cucke po parku, al kaj, čovek se promenil i ja sam se promenila, a cuckih se više niko i ne seća. Se ti sečaš mog Bonzeka, ne… Sečaš se, nemrem verovati…
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
ponedjeljak, 27. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (13)
Pizdarija. A čuj, termin sam ti dobila kasno navečer, kao sve je ful. I onda onak oznojena ideš u garderobu, a trebe čistačice se žure doma i naprave propuh da im se pod brže osuši. Čuj, posle te terapije bila sam još bolesnija. A u školi sranje. Mislim, ja ti nisam nikad ni bila na bolovanju. Ona flundra od ravnateljice me je čak doma zvala da me pita kak mi je. Možeš si misliti! Kakti ona jako brine za mene. Posle sam skužila da mi niš ni bolje, jer sam ti se počela rušiti. Išla bi ti po gradu i tak najedanput cap…Tak sam ti jedno jutro išla u Namu platiti nekaj na poštu, sretnem ti jednu žensku iz one prdonjine firme, odemo mi na kavu i ja još nisam ni digla šalicu kad fljop. Čuj, ženska se živa usrala. Pozvali su mi hitnu, zmjerili me i tak to. Čovek mi je rekel da mi je pal šećer, i kajtigajaznam još kaj, valjda i ona stvar. Ja ti tu lepo zaključim kak je vrag odnel šalu i mislim si koju da si štelu aktiviram i da se idem pregledat na pravo mesto. Onda sam si mislila, ma valjda oko mesec dana i sama sam sebi rekla: Mirjana odi vrit, to ti je sam prolazno i tak to. Onak, išla sam sve skup ignorirat, onak kaj da se ništ ni dogodilo, kužiš ono mislim, a to je bil čisti fulanac. Na kraju mi je mala iz glazbenog uvalila neku adresu pa sam ti završila na pikanju. Kakti akupunktura niš ne boli. Čuj, došla sam ti kod neke tete žoržete, upicanjene ko za doček nove. Platiš unapred ko da ideš jest smrdljive hamburgere. Polegne ti ona mene, uključi mi neku kazetu s kitovima, kakti ja bum se opustila, iju iju kitovi tu nekaj dozivaju ženke, pare se il već kaj drugo i sve to iz jebenog jeftinog kazića…Al čuj sad ovo… Počne ti ona mene pikati, a mene boli, jebate, sve stiskam one svoje porculanske krunice i psujem joj mater ak mi kaj krcne. Popika ti ona mene ko najvećeg neprijatelja i krene spika. Zvrcka telefon…čuj, a još nije bila ni gotova s pikanjem, pa spika ona s bivšim mužem, svade se oko alimentacije, pa spika s automehaničarom, pa spika valjda s novim fakerom, pa s detetom i celo vreme mene pika a mene boli jebate i još za moje novce.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
nedjelja, 26. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (12)
Postavili su je znaš već otkud…Kao došla je iz druge škole, iz drugog grada, jebote iz druge dimenzije, tak mlada a već tak pametna da nam ravna glavama… Al boli me ona stvar… Sam stvarno ne znam zakaj ona uvek baš mene fiksira na tim sastancima, mene proziva, sređuje da ostanemo na samo i tak to. Da ti ne velim da me je prije Božića tak fest zašlatala da sam je mislila zašamarati ko majmunicu, al ipak je ravnateljica. Di bum sad posel našla s četrdeset? Di, pitam ja tebe? Kod nas ti je s poslom spika slična onom umri u pustinji žedan s vodom u koljenu. A kaj se tiče te famozne burze, bila sam ti stara nedavno tam, joj to ti moram ispričati. Zakaj? Čuj, znaš ti mene i moj mjehur, tu ti se stanje ni promenilo. I tak ti ja nekaj idem obavit u Zvonimirovu, ne sečam se sad više kaj, al mi se, ne znam, valjda posle Vinceka, išla sam si mrknut kremšnitu i šljoknula sam čašu vode, i onda ti se meni onak fest pripišalo, za ne izdurat… Gledam di da to obavim… Vincek nema zahoda, sam se na kolače orijentiral i kad gledaš ima prav. Zakaj bi mu neko sral tak blizu švarcvaldica!
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
subota, 25. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (11)
Uglavnom tak. Da se vratim na umjetnost. Ja sam ti dobrih tri mjeseca mijesila tu glinu, a onda je tipac počel mijesit mene. Naravski, uz moje dopuštenje. Čuj, faca je bil nekaj posebno. Autoritet i tak to. Mislim, sve ono kaj nije bil Zdenkec, a štel je bit. On ti je onak malo flah. Dobar je na mahove, al nije onak mačo, znaš, ne znam, valjda si ženska mora tu i tamo žensku odglumit. Nekak sam ja u cijeloj toj našoj vezi uvijek bila s jajcima. Odluke sam ja donosila, o svemu sam se ja brinula…Ne znam…Ta spika, ja radim, ti si doma s decom…Nisam iz te priče, ma znaš me…Uglavnom ja sam ti se ufurala u tu vezu s tim umjetnikom. Glinić i ja smo se mijesili i to je Zdenkec skužil. Takva budala baš nije bil, čuj ja sam ipak pazila s kim delam decu, a kak nisam pizda lepo sam mu rekla da je meni dosadno i da mi nekaj opet fali i da je očito da mi fali nekaj s te strane i da me lepo skuži i shvati ili nek ide vrit jer da je meni svjedno kaj bu on napravil. Onda je on napravil to da se odselil, a meni je ostavil stan koji su mu starci u međuvremenu kupili jer su prodali valjda još jednu hacjendu i tak sam ti ja sad tam. Mislim, čovek je zbilja bil fer, makar je to s nama skupa stvarno za priču. Bilo mu je krivo. Jebiga, ni meni nije bilo svejedno. Ipak je on bil otac moje dece . Al kaj sam ja kriva? Kaj sam ja kriva, kad sam takva? No dobro, deca su bila zbrinuta i Zdenkec i ja smo u okej odnosima. Pa velim ti, povremena strast nas je obuzimala do nedavno, evo do pred dva meseca…Dok ja nisam upoznala tog doktora…Joj Bože, da ti Višnja znaš, želudac mi se tak steže kad ga se samo setim …Nisam normalna. Ko da mi je petnaest.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
srijeda, 22. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (10)
Niš im ne bi bilo jasno…A Hrvatice su ipak feš ženske i na to isto treba paziti…Ja si na to mislim, znaš, možda malo nekad i preteram, al zbilja, kaj bu neko posle o nama mislil, pitam te ja, ak mi danas ne bumo na to mislili… Tak sam ti ostala na plodnim i neplodnim danima i ispalo je da sam furt plodna. I tak je došel mali i onda je Zdenek napravil nekaj kaj ja jako cijenim, jer sam ipak u duši jako konzervativna. Bar za to. On ti je lepo znogiral onu svoju i kupil mi je prsten s takvim kamenom da mi se još, na gle, koža ježi. U to vreme je već imal nekolko dobrih parnica. Onih za ostavinu. Kolko ja znam delal je i na proviziju, znaš da se to baš ne sme, al ko ti kod nas dela po propisu…Love je imal, tu nije bilo nekih većih problema…Al prsten, da si ga videla…Mislim prije nego je završil u tom zahodu…Joj kak je to sve nekak povezano…Zamisli ti, maloga napravimo v zahodu, i prsten završi v zahodu… Ma neću povezivati, neću… Ja bum još jedno. Gospon! Buš i ti. Kaj ne buš. Daj Višnja, ti me još jedina možeš saslušati. Tak sam ti u nekom čudnom filmu. Ne znam. To mi se prvi puta događa, mislim tak intenzivno, jebate, valjda je i to od hormona. Nis se nadala da mi se to još može tak dogoditi, da me pogodi ko strela nebeska, joj čuj moram ti to ispričati. Moram.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
utorak, 21. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (9)
I tak. Ja sam ti se vratila doma. Svojima. Prek puta. A znaš moje. Da nije bilo male ja mislim da bi prolupali. Ovak su se lepo transformirali u dedu i baku i sve je bilo okej. Al priči, Višnja moja, tu nije kraj. Najlepše od svega je bilo kaj smo se Zdenek i ja opet zbližili. Valjda isti onaj čas kad smo se udaljili, kužiš ono. On je glumil hladnoću, ja sam glumila, jebate santu leda. Dolazil je gledat malu, posle ju je uzimal k sebi, ili sam ju ja dofuravala njemu…I celo to vreme, valjda dobrih dve godine, nikog nije imal. Nikog. Skužila sam ja kak se on počel opet lagano popaljivati. Počel mi je spominjat čak ono kino i ono kad smo se prvi put sreli i tak to, sve je meni bilo jasno, nisam ni ja od jučer. Al ja sam si lepo odlučila odigrati ulogu do kraja. Ledenjak. U to sam ti vreme stvarno nekak bila smrznuta, je da sam se opet malo zagrijala, al nekak sam bila prazna kaj se tiče nekih planova. Valjda radi deteta, ipak te to majčinstvo malo povuče, ne. Pa kaj ja to tebi pričam, ti si isto mama, no.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
ponedjeljak, 20. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (8)
Bila sam ti tak slučajno prije par meseci, sednem ti se tu u Bogovićevu i jebate…Čuj, nisam čula jednu normalnu reč, mislim kužiš ono kaj ti hoču reći... Velim ja sebi, čuj stara, da ti nisi fulala grad, državu, galaksiju…Čuj kaj se države tiče tu je čisti fulanac, mislim kak veli onaj jedan naš s velkom glavom..čekaj, ma jebate više se ničeg nemrem setit..No, frik veli da nam je država preuzbudljiva, mislim kužiš ono vestern, al ne bumo sad trošili vreme na državu, Višnja, jebate i tak…Posrkala sam si kavu i otpelala se doma…To više nije normalno…Mislim, znaš da ja nisam neki šovinist…Ne smetaju mene dotepenci, al molim lepo, ak su već došli k nama onda nek se lepo prilagode. Kaj ni tak? To ti je ko u gostima. Ne bum ja tebi naređivala kod tebe, ne? Al ne, to viče, to sikče, rokče, kužiš ono, imaš osećaj da bu ti uha otpala. I te curice, kaj te curice delaju da mi je znat?! Jebate, oblečene su ko one profice, znaš one kaj sam po hotelima delaju. Ko Micika. Da. Celo vreme. Čuj stara, ti jedina nisi verovala, a ja zbilja ne znam zakaj. Ak sam ja na svoje uši čula od te iste Micike da to dela, onda ne vidim razloga zakaj to ne bi bila istina. Uostalom, i to je posel. Ak imaš mušterije, zakaj ne. Stvar odluke.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
subota, 18. ožujka 2017.
Silvija Šesto | Bolja polovnjača (7)
Kaj bi drugo studirali Zagorci. I znaš kaj bum ti rekla…Ja si mislim da sam ja jako zaslužna kaj je to tak brzo i zvršil. Mi smo ti se tak zaljubili da je to bila ludnica. Ja sam ti zvala Zvonkeca i lepo sam mu, znaš onak, iskreno…Čuj, pa ja nisam nikad bila pizda, lepo sam mu iskreno rekla da sam jako nesretna, odnosno da sam bila jako nesretna, i to s njim i to s njegovima i tak uletilo mi je to, a čuj, ni on nije puno plakal. Ne znam. Nekak smo ti se brzo ohladili. Valjda smo bili premladi. Jedino kaj mi je žal to su štrukli od njegove stare. Ni prije ni posle nisam bolje štrukle jela. Al, čuj, nemreš se zbog štrukli zakucati. I tak sam ti ja tom našem Zvonkecu sve iskreno skresala u facu, a čuj starci su mu popizdili, stara me je skoro sa štakom…Ma luda baba, al velim štrukle je znala i kaj…Sve je bilo brzo gotovo i ja sam sprašila kod Zdenka u sobicu i tak par meseci dok mi ona drekača ispod nas, znaš ona kaj je furt klofala tepihe, i nedjeljom i praznikom, e ona mi je prek moje stare našla taj posel u toj firmi, a to ti bum još ispričala. Nadice se ne sečaš? Ko za peh Zdenkecu je stan iznajmila baš ta stara Nadica, ma znaš ona, seti se, znaš ona kaj se je znala po pola sata derati i kleti sve po spisku.
Labels:
Bolja polovnjača
,
roman
,
Silvija Šesto
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)