Tomislav Marijan Bilosnić | Mediteran

 

Mediteran je otok bijela kost položena 

uz beskraj bijele obale

savršena slika ljudske sudbine

čovjek gotovo nevidljiv

Sve je bijelo: kuća podne sol zid i mrtvi
sve je crno sunce svako slovo 

ime nekoga koga nema

I tko će iznova razumjeti Mediteran 

koji nije sasvim ni prostor ni vrijeme

koji je granica između čovjeka i čovjeka

Otok tako taman ispod svoje svjetlosti

i čempres koji pokazuje prema nebu
kao da ondje postoji odgovor

a odgovora nema postoji samo čovjek

žena u crnom na pragu bijele kuće
što čeka čovjeka brod i smrt

Mediteran je Odisej koji živi 

među drugima a ostaje sam

koji nikada nije stigao i još putuje

Mediteran je sveti Pavao u oluji
Dante koji gleda prema drugoj obali

i majka koja gleda sina kako odlazi 

i Cervantesov zarobljenik i cvrčak i zvono

sve što na otoku ima svoj glas
i Camõesov brod izgubljen prema Indiji

more što udaljene obale koje pripadaju

istoj beskonačnosti

Mediteran je nepoznati mornar otoka
čije ime nije zapisano ni u jednoj knjizi

samo u vjetru na pučini 

gdje ničega osim mora i neba nije

Mediteran je odlazak

Mediteran je povratak

Crna marama teža je od mora 

i može se razumjeti samo u jeziku
I svi koji su rekli: vratit ću se

sol su na rukama sol u očima u kruhu
Feničani Grci Rimljani Mlečani Hrvati

više ne znaju koji je od njih onaj

što je nekada gledao korčulansko sunce

Tomislav Marijan Bilosnić

Zemunik, 19. rujna 2026.