Adnan Pandur | Sjala je tako jako kao djevojka našeg djetinjstva

 

Nikada se nije skrivala
ispod velikih citata.
Nije se oblačila
uzvišenim riječima.
Trudila glumatati
suhu izražajnost. 

Nije se goropadila
nedodirljivošću.
Sve je davala osjećaju
sekunde... 

Nije željela kvariti
male sitne crtice
nevidljivih trenutaka
tog dana,
svakog sljedećeg dana... 

Sve je bilo njeno i svačije
Samo ona je imala,
riječnik manira,
osebujne kreacije.
Prštila je karizmom. 

Teško ju je bilo opisati
Paleta boja lica
prelamala se pod svjetlošću
posebnom ljepote.
Nikada nije željela biti
prazno lice divljenja. 

Bila je izrazito sadržajna

Gledati je šutke
bez velikih riječi.
Diviti se. 

Bili smo ispunjeni
samo time. 

Bacala je povremeno
zagonetne poglede
Smijala se očima
prema nama. 

Da znaš curo.
Cijenili smo to. 

Bila je tiha i učinkovita
Dramu nije volila
Šutila je na prozivke,
dostojanstveno plovila.
Nije spuštala glavu
niti se okretala na stranu.
Slijedila je svoj cilj.
Živila je ispunjeno,
posvećena sebi. 

Nema je više da plovi
predivnim zajedljivim ulicama.
mutikoža,
pecaroša,
lokalaca,
Prozvanih kraljeva gradskih šetnica.
Sve ih je slala na svoje mjesto.
Krala im hrabrost.
Ignorisanjem
bacala na klupu... 

Još tamo sjede... 

Bila je lijepa
Izvana i iznutra.
S'jala je tako jako
kao djevojka našeg djetinjstva.

 

16. 07. 2020., Pandur Adnan. 

 

Adnan Pandur | Matematika

 

Nije dovršeno

Ne na onaj način

Preračunao sam se 

Matematika mi nikad nije dobro išla

Razlika između naših konačnih rezultata

ogromna i neispravna

Očito smo prespavali logiku.

 

5. 7. 2020., Pandur Adnannost riječi, uzdaha i osmjeha

Adnan Pandur | Ruž za usne

 

Ostavljen, skoren 

Već je prošlo određeno vrijeme
otkako si bila ovdje.
Osjeća se miris po posteljini
Miriše kuća tobom.

Dugo će biti potrebno
vremenom oprati
ono...
što si ostavila u nasljeđu. 

Kratke pjesme  – iz serijala Black Song Edition 

05. 07. 2020., Pandur Adnan

Adnan Pandur | Čistilište

 

Putujem kroz krošnje 
probijam se između tankih krvnih žila,
dolazim do paukove mreže na nebu.
Skidam taj kajmak kao šećernu vunu.
Plavetnilo je prethodilo prosvetljenju. 

Zakompliciralo se ovo zadnje vrijeme.
Veliki utrošak, ogromne oštre stijene
i mnogo udaraca od njih.
Pokoriti ih nisam mogao, 
pridružio sam se hladnom pjenovitom moru,
da me odbaci negdje tamo 
gdje mogu skidati prateće sjene. 

Liječim se na svjetioniku,
vidokrug opcija je poput kola sreće.
Gdje god se okrenem pogled je drugačiji 
širok, dubok, čist, maglovit, nepredvidljiv...
Liječim moje pređašnje migrene,
al' da se u svoj toj čistini 
ne zaletim...
Ovo su vrlo podmukle bolesti.

03. 10. 2018., Pandur Adnan

Pandur Adnan | Paradoksalni manipulanti

 

U sebi imam dva polučovjeka,
ne pašu si, a uzimaju si za pravo
da kalupe moju ličnost. 

Međa između njih izgledno je dov'jeka,
nema tu časnog pomaka,
jedan drugom niskosti podmeću.

Mijenjao bi ih, a ne znam kako,
da l' strukovno il' alternativno ?!?
Nažalost,
oba su moje pogonsko gorivo,
znam da nije bogzna kakvo.
Čine se otporno i ponosno,
međutim padaju na prvom izazovu.
Nije baš slatko, dok prave razliku
i ubijaju me polako,
s predumišljajem.

Moj život je paradoksalni ambijent,
muzej naive i voštanih figura,
neznanih autora, vrhunskih plagijatora
jebivjetrova, 
obećanih, a neispunjenih narudžba... 

Moj život je i...
korida i buvljak i opereta i vrtuljak,
dok se poeta i magarac
bore oko međe,
a lovci na vještice 
imaju već spremljene omče za vješanje. 

I tako svaki dan ta dva polučovjeka 
mi serviraju gorki šećer. 

 

27. 02. 2018., Pandur Adnan Iz serijala „ Ispovjedi mraka i tame“. 

Adnan Pandur | Ljepotu pisane riječi otkrio je kad je naučio čitati

ARHITEKTURE DUHA 

Pandur Adnan (1980) - mjesto rođenja Mostar – Bosna i Hercegovina. 

 Čudni su putovi Gospodnji, Bog samo zna zašto i koje na tom putu zbližava ljude. Tako zbliži Adnana i mene. Za sebe kaže: Živi i (ne)radi u Mostaru. Pohađao je Osnovnu školu „Salko Pezo“ sve do početka nesretnog rata, kad se naprasno seli u svoju drugu domovinu Sloveniju. Tu završava osnovno obrazovanje, kao i prvi razred „Strojarske tehničke škole“. 1996 god. vraća se u svoj rodni grad i upisuje „Strojaski fakultet, a kasnije i Ekonomski ali ih ne završava (da se sada pita, završio bi Gimnaziju i upisao psihologiju ili filozofiju.)... 

Dugi niz godina radi kao  trgovac u turističkoj zoni Starog Grada. I dok Korona čini svoje tako je počistila hercegovački turistički biser na zelenoj rijeci od mnogobrojnih posjetilaca. 

Amaterski se bavi poezijom već više  od 25 god. Ljepotu pisane riječi otkrio je od kada je naučio čitati. Jedan od najdražih poklona bio mu je kada mu je mama kupila enciklopediju gradova Jugoslavije a kao i sva djeca volio je skupljati sličice i lijepiti ih u albume. Najdraži mu je album bio Svih zastava Svijeta. Već kao mali volio je da putovati i sanjariti o raznim destinacijama pa je možda i zato počeo da „stihove sklapa“.

Pasionirani je ljubitelj starih hollywoodskih filmova  i kolekcionar istih što se često može primjetiti u njegovom poetskom izričaju. Nekoliko pjesama mu je objavljeno u nekadašnjem Časopisu za kulturu „MOST“ koju je uređivao i vodio poznati mostarski pjesnik Alija Kebo. Nastupao je na nekoliko poetskih večeri u svom gradu, ali se nije predstavljao van okvira svog grada. U posljednje vrijeme postao je članom mnogobrojnih „facebook“ poetskih grupa gdje često objavljuje svoje radove... Poetskoj publici se predstavlja sa svojim novijim pjesmama. 

Iz serijala „Arhitekture Duha“#22#