Jadranka Göttlicher | Puni mjesec

  

Ne spavam za punog mjeseca

Ako i sklopim oči, vidim ga

I lice žene na njemu, sa starinskom frizurom

I beskrajno vrijedan novčić

I pticu koja je zauvijek odletjela

Uzmem knjigu i počnem čitati

Oči poslušno prebiru po svim slovima

Točkama i zarezima

A moj um, moj duh, moja duša plove negdje 

U zlatu i srebru daljine

On je uskočio u svoj brodić s bocom vina

I sa srcem punim nade otplovio do mirne uvale,

U svijetlom času bacio  sidro

I gledao Mjesec i nebo i srebro mora

I zaspao u opojnom času

Ja mjesečarka ne mogu s njim jer on nije moj

Brod nije moj, more nije moje, vrijeme nije moje

    Moj je samo Mjesec